16 Septembar 2019
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
subota, 28 Septembar 2013 12:34

Znate li za KTG Vukovar, Zagreb..?

“Strateški investitor” zeničke fantomske termoelektrane na gas, Branko Montenegro, isti recept “strateškog partnerstva” pokušao je primijeniti i u susjednoj Hrvatskoj, ali bez uspjeha.  Nakon što je početkom juna 2009. godine formirano zajedničko preduzeće “KTG Zenica”, u kome Opština Zenica ima 25 posto, a  KTG AG iz Lugana u Švajcarskoj,  preostalih 75 posto vlasništva, poduzetni “Švajcarci”, predvođeni Brankom Montenegrom, sa istom ponudom su se pojavili i u Vukovaru, početkom 2011. godine.

 

 

To što se u prethodnih godinu i po zenički “projekat stoljeća” nije pomagao sa mrtve tačke, jer je postalo očigledno da 250 miliona eura potrebnih za gradnju elektrane KTG jednostavno nema, niti ih je ikada imao, nije predstavljalo nikakvu smetnju “Švajcarcima”.   Tako su gradskim vlastima Vukovara ponudili identičan projekat kao u Zenici, gradnja termoelektrane na plin koja bi istovremeno riješila i problem grijanja stanova. Obećanje o investiranju impresivnih 530 miliona eura u gradnju termoelektrane, u početku je vukovarskim vlastima izgledalo kao dar sa neba, pogotovu što je Vukovar trebao dati samo zemljište a “Švajcarac” Branko Montenegro uložio bi tih tričavih pola milijarde eura.

 

 Tako je 11. aprila 2011. godine potpisan memorandum o razumjevanju između KTG AG i Grada Vukovara, kojim je bilo predviđeno formiranje zajedničkog preduzeća koje bi trebalo biti vlasnik nove termoelektrane i čija bi glavna djelatnost trebala biti proizvodnja električne energije. Gradsko vijeće Vukovara 19. decembra 2011. godine donijelo je i zvaničnu odluku o formiranju zajedničkog preduzeća, “KTG Vukovar d.o.o.”,  sa temeljnim kapitalom od milion kuna (270.000 KM) u kome bi KTG AG imao 90 posto vlasništva a Grad Vukovar 10 posto.

 

To je ujedno i glavna razlika između vukovarskog i zeničkog projekta jer je u Zenici opština nominalni vlasnik 25 posto kapitala. Uprkos potpisanom memorandumu o razumjevanju i odluci o osnivanju zajedničkog preduzeća, optimizam vukovarskih gradskih rukovodilaca je splasnuo, pa zajednička firma ipak nije formirana. Poučeni zeničkim iskustvom, u Vukovaru su postali puno skeptičniji prema   strateškom partneru koji bez ustručavanja obećava stotine miliona eura investicija, ali bez validnih dokaza o posjedovanju ovog novca. Krah vukovarskog “posla stoljeća” ipak nije obeshrabrio Branka Montenegra niti ga naveo da odustane od Hrvatske.  Umjesto osnivanja kompanije u Vukovaru, u kojoj bi grad Vukovar bio suvlasnik, Montenegro 29. februara 2012. godine osniva u Zagrebu preduzeće “Swiss KTG d.o.o.”, sa skromnim temeljnim kapitalom od desetak hiljada maraka.

 

Ovog puta se umjesto kompanije KTG AG, koja se kao strateški partner pojavljivala kao partner u Zenici i Vukovaru, i na čijem je čelu Branko Montenegro, sada kao osnivač i jedini vlasnik zagrebačke kompanije pojavljuje  KTG Swiss SA, takođe iz Švajcarske, u kojoj je Branko Montenegro  potpredsjednik, dok se na čelu nalazi Radivoje Montenegro. Umjesto proizvodnje električne energije, čime se trebala baviti zajednička kompanija u Vukovaru, zagrebački “Swiss KTG” registrovan je prvenstveno za “trgovanje, posredovanje i zastupanje na tržištu energije”, za šta je očigledno potrebno manje novca nego za gradnju jedne termoelektrane.

 

Iako je Swiss KTG Zagreb registrovan još početkom prošle godine,  poslovi joj ne idu baš najbolje, jer kako pokazuju zvanični finansijski izvještaji o poslovanju, u 2012. godini praktično nije imala nikakvih prihoda, pa je godina završena sa gubitkom od 6.500 maraka. Za razliku od gradskih vlasti u Vukovaru, koji su očigledno digli ruke od ovakvog “strateškog partnera”, u Zenici još uvijek žive u nadi da će dobiti termoelektranu, te da će neko konačno uložiti novac u ovaj projekat. Trenutno sve su oči uprte u kinesku kompaniju SEPCO III koja se najavljuje kao najnoviji investitor,  nakon što su prvobitni ugovori o gradnji sa švajcarskim KTG iz juna 2009. godine, a potom i sa njemačko austrijskim konzorcijem  Feerostaal-Christof group, iz aprila 2011. godine neslavno propali.

 

Ako i posao sa Kinezima propadne, nije problem. Za dvije godine Branko Montenegro će vjerovatno naći novog “strateškog partnera” i ponovo svečano potpisati ugovor o izgradnji zeničke termoelektrane, koja je po prvobitnim najavama odavno trebala početi proizvoditi struju i grijati zeničke domove.

 

Pišu: Dražen Simić i Semir Mujkić