Hodajući tako gradom danas, posmatrajući kako ljudi, k'o kakvi roboti trče negdje kao programirani, svako samo u svoju tačku gleda i ne skreće pogled, shvatih kako i mi polako ulazimo u taj nazovimo evropski sistem, gdje brat s bratom dvije ne progovori u godinu dana, shvatih to, a tek iz haustora izađoh i ruke u džepove stavih. Hodam tako, pa sa obnovljenog nadvožnjaka posmatram djecu kako se igraju na djelimičnom fintess vanjskom centru i spuštaju i klackaju na djelimičnim toboganima i klackalicama. Djelimičnim ? Pitate se. Pa djelimični su jer je neki „umjetnik“ uništio i ono malo dječije radosti i zabave koju su im ljudi iz Turske poklonili, heej ! Ljudi iz Turske došli da grade, a ti „umjetniče“ doš'o sa testerom pa haj odreži i prodaj u željezo bjedniče gladni !