Prva stvar - Arena je velika. Valja se usuditi napuniti onoliki prostor (ili barem dovoljno napuniti da koncert bude uspješan) i Red Bullov način promocije svog brenda je bio najbolji način za to. Ali nekako sam uvjeren da bi Dubioza mogla sama napuniti Arenu ili barem dovoljno napuniti da bi koncert bio isplativ, ali to je druga priča.
Arenu su punili pjevači iz davnih vremena - Čola i Merlin; zatim bend koji je uložio dobrih para preko srbijanskih televizora da bi ljudima koji bleje radnim danima u te kutije utuvili u glavu da su dobri i popularni. Arenu je napunio i Gile (sjećate li se njega???) ali ne zato što je dobar, nego što je neko negdje rekao da je dobar. Ovaj posljednji mi je najkomičniji primjer instant zvijezda koji potonu za sezonu. Jedna bitna stvar - kada kažu da zvijezda možeš biti ti - lažu. Ne može se zvijezda postati preko televizora. Dubioza i S.A.R.S. su ovo sinoć napravili dugogodišnjim radom, sa nekoliko albuma koji nisu reklamisani na medijima, iskrenim tekstovima koji su duboko u nama, stalnim čišćenjem hamelja iznutra i izvana, uvjerenošću u svoj način života i istrajnošću u tome što rade. Rezultat se pojavi nakon nekoliko godina, ne nakon proglašenja pobjednika, tj. zvijezde.
Druga stvar - Dubioza, S.A.R.S. i Frenki ne lažu. Kada Čola kaže da ga neka pogledom miluje, zna se da laže. Ne zato što ga ne miluje, nego zato što mu je to neko napisao i rekao da otpjeva. Neću da stavljam ovdje pjesničke slike Merlina - njegove su mi čak i smiješne, a ovo nipošto nije komičan post.
Ako bi svrstavali sinoćnju muziku u neki umjetnički pravac rekli bi da je to realizam. Stvarno živimo u zemlji kakvoj je opisuje Dubioza, među takvim ljudima, volimo da ločemo i pjevamo, da se radujemo ne znajući zbog čega. Iz moje pespektive i perspektive većine mladih perspektiva nam je onakva kakvu je opisuje S.A.R.S. Sinoć smo se suočili sa stvarnošću, nismo pjevali da nas je draga ostavila i da ćemo se ubit ispod kruške (iako znamo da se nikad nećemo ubit ispod kruške), nego smo pjevali kako nam je i šta nam je.
Treća stvar - momci su naši. A joj kako je bilo dobro gledati da neko iz naše čaršije okupi toliko ljudi. Ne samo ovi iz Dubioze, nego i momci iz Bel Canta - evo nas, tu smo, možemo, znamo i još ćemo.
Za mene ovo je najbolji koncert na kojem sam ikada bio prvenstveno zbog ova tri razloga (ako mislite drugačije ostavite komentar i argumentirajte ga). I jedna stvar mi se vrti u glavi cijelo jutro - ako se moglo ovako, onda se može opet. Nadam se da ovo neće biti najbolji koncert u Zenici te da će u budućnosti biti još ovakvih.
.
