Bojane, brate, nemam kome da kažem koliko mi je žao rudara iz Raspotočje koji su izginuli u jami gde su vadili hleb. Nek ljudi čuvaju uspomene na njihove likove. A pomognite porodicama koje su ostale bez svoje glave u porodici. Bog da im dušu oprosti. Pozdrav tebi prijatelju.

  Ing. Vasil Tolevski, Skopje

Hvala na toplim riječima, dobri moj Vasile. Najteže je živom čovjeku za života pod zemlju sići. A oni to čine svaki dan, godinama a nekad i čitav život. Zenički kamarati su među onim nesretnicima koji zbog najopasnijeg rudnika u regionu nikad ne znaju hoće li živi izaći. Pakao je to koji se i prečesto ponavlja. Slava im!

Bojan Bogdanović, Zenica