Nakon toga uz Mešu Selimovića i njegova "Sjećanja" malo se presaberem i posložim u onom mom pjesničkom stanju, stavim u svaku rafu svojih osjećanja po malo a onda pogled pustim niz pašnjake i šumarke neka se igra kad ga već tom brzinom ne mogu pratit ove moje hodalice.

 Ja kao i mnogobrojni ljubitelji prirode uživali smo u cvrkutu ptica koje su svoj koncert "razvukle" da bi im pozavidio i Beč sa svojom filharmonijom. Miris svakojake trave i cvijeća kojem sunce probudi one nektare, opijao je sva osjetila i uljuljkivao nakon jedne ionako neprospavane noći. Tamo iz debele šumske hladovine ponekad se u plandištu oglase ovce i mlada jagnjad, rikne magare i zalaje pas šarov. I oni su našli svoj kutak pod ovom nebeskom kapom plavom i bez ijednog tračka dima onog željezarskog.

"Jugo 45" je baš kao u onoj pjesmi zaista izgledao mali kao i mi svi šetači pred veličinom prirodne ljepote,  koju sam Bog podari nama da je čuvamo jer smo je ionako posudili od svoje djece.

Zađete li malo dublje uz ivice proplanaka naći ćete tek uzrele jagode, čiste, oprane jučarašnjom kišom i garantovano nisu prskane, kako to u težnji da prodaju znaju napisati trgovci na "Zelenoj pijaci" na svaku voćku koju izlože.

Kako bi bar djelić ljepote podijelio sa dragim čitateljima evo šaljem pet slika. Dovoljno da se uputite na ovu malu oazu cvijeća i mirisa začinjenu mirom koji liječi.

Said Šteta