Prvi dan na Smetovima postalo je očigledno da od programa, zimovanja (ne samo jer nema snijega) nema ama baš ništa. Grad-Smetovi i nazad. Prednost imaju djeca, hronični bolesnici. Valjda vozač autobusa treba da da pregleda pluća na ulazu, da ocijeni jel vaš bronhitis akutan ili hronični. Možda pomogne recept, ali ko je vozač da cijeni. 

Znate li onu bosansku: tri putnika pred praznim autobusom se potukoše na ulazu. Upravo smo to dočekali. Došao je vikend, logično, više je zainteresovanih nego mjesta u autobusu. Ko je organizator kad nastupi belaj? Niko, izgleda, jer jučer i danas gledamo scene u kojima opet, a ko bi drugi, jedino bude pozvana nemoćna policija. 

Ne može drug u plavom ocijeniti kad se dvojica staraca svađaju koji je došao ranije, da bi ušao u autobus. Kao što to ne može ni vozač. ko ima pravo na 50, 80 mjesta. Šta je sa onima koji ne čekaju kod Zapada Bilinog, nego u Crkvicama, na nekoj drugoj lokaciji, koja je "uredno najavljena"!?

Spisak, prioriteti, veći broj autobusa. Nered. Bosna. To smo mi. A na Smetovima, čist zrak i ništa više. Šolja toplog čaja iz stolitarskog lonca? Gdje sad ona džezva za Ginisa?  

Prodeveraćemo nekako ovu sedmicu, akobogda i naredni vikend. Sramota, nakon ljepote. Taman kad na tren pomislimo da vlast nije paušalna, površna, da ne radi sev samo da joj "pos'o ispa'ne iz šaka", ona nas vrati u realnost. Kao i većina neprovodivih zakona, od zaštite pasa pa do penzionog fonda. Sve nešto napola, sve nešto počeli, a ne znaju dovesti do kraja. 

Od sreće do nesreće, od ljepote do sramote. Na Smetove, besplatno, kofol o trošku države. Šest hiljada KM za sto hiljada Zeničana. Za 17 dana. Vrijedimo im ko... Na njihovu sreću, do oktobra, sve ovo ćete zaboraviti, a možda već i odmah, kad pređete sa ovog teksta na onaj puno vedriji, kako neki šeik dijeli svima po hiljadu eura...