Jesenas su s Frankfurtskog sajma, najvećeg sajma knjiga na svijetu, za nas izdavače stizale veoma ohrabrujuće vijesti. Prva dobra vijest bila je ta da je napokon došlo do oporavka izdavačke industrije. Promet vodećih svjetskih izdavača počeo je rasti, a nestalo je, čini se, i paničnog straha da će izdavačku industriju zadesiti sudbina diskografske.

Druga dobra vijest bila je ta da su također nestale i podjele na takozvane stare i nove izdavače, štampane i e-knjige. Bilo je još ohrabrujućih naznaka, naprimjer ona da raste vjera kod izdavača i čitalaca u takozvano klasično štampano izdavaštvo (stara dobra knjiga) koje će prema općem sudu uvijek biti važno. Da je to tako svjedoče podaci da uprkos poplavi e-knjiga, klasično izdavaštvo i danas zauzima više od 80 posto tržišta knjiga. Osim toga, prvi put je došlo i do stagnacije prodaje e-knjiga na svim svjetski bitnim tržištima.

Ipak, mene je najviše obradovala izjava direktora Frankfurtskog sajma Jürgena Boosa, koji je, ocjenjujući stanje i izazove savremenog izdavaštva, rekao da danas “u svijetu izdavaštva postoji samo jedna podjela: na one koji imaju strast za knjigom i na one koje, zapravo, nije briga šta prodaju”.

Prije neki dan zvao me je prijatelj, zaljubljenik u knjigu, da mi, očito iznerviran, kaže da je bio na ovogodišnjem Zimskom salonu knjige u Sarajevu i da tamo “nema ni knjiga ni izdavača”. Zimski salon jedan je od bezbrojnih besmislenih tzv. sajmova knjiga koje i “Kunto i Panto” organiziraju širom Bosne i Hercegovine. Prava pošast, koja, po mom sudu, uništava bosanskohercegovačko izdavaštvo više od PDV-a.

Abdulah Sidran je prije dvije godine na Sarajevskom sajmu knjiga i učila odbio čitati poeziju jer je smatrao da je ambijent tog sajma uvredljiv za poeziju i ponižavajući za pisca. Tako su pisci doslovno protjerani s ovdašnjih sajmova, izdavači koji drže do sebe na ovakvim smotrama predstavljaju pravu rijetkost, a ovih dana svjedočimo i definitivnom izgonu čitalaca.

Zimski salon knjige bio je, dakle, i ove godine oslobođen pisaca, knjiga i izdavača. Ono malo kupaca koji još posjećuju ova opskurna mjesta zapljusnuto je mutnom izdavačkom plimom gotovo uvijek istih knjiga sumnjive vrijednosti, za koje bi, za sve nas, najbolje bilo da nikad nisu ni objavljene.

Izazovi savremenog izdavaštva i pored optimističnih najava s početka ovog teksta i dalje ostaju veliki: pad kupovne moći, problemi s distribucijom, nepredvidivost ukusa i mijenjanje kupovnih navika čitalaca, nedostatak sistemske podrške i “čuveni” PDV na knjigu (jedan od najvećih u Evropi) ozbiljna su prijetnja bosanskohercegovačkom izdavaštvu i knjizi.

Dakle, problemi koje imamo nisu mali, a njihovo rješavanje je najprije na samim izdavačima. U suočavanju s njima za početak bismo, naprimjer, mogli poslušati savjet direktora Frankfurtskog sajma knjige i u bh. izdavaštvu napraviti jasnu podjelu na one izdavače koje jeste i one koje nije briga šta prodaju. Pravi izdavač (izdavač sa strašću, kako bi to rekao Jürgen Boos) nema šta tražiti na ovako organiziranim sajmovima, jer ih svojim prisustvom legitimira i dodatno zbunjuje i rastjeruje čitaoce.

I to je taj mali korak koji za početak treba da napravi ono malo profiliranih bosanskih izdavača. Zvuči kao parola, ali zaista – ne sudjelujmo u zbunjivanju i rastjerivanju čitalaca.

Piše: Muamer Spahić