Eto tako, tehnički problem i jučer niste čitali heftičnjak, izvinite, oprostite, evo ga danas. 

Vozio sam se prije par dana autoputem od Zenice do Lašvanske petlje i vraćao istim putem nekada kasnije u noći. Na dionici tog puta, tamo kod Fantasy-ja, je skretanje prema Perinom Hanu, preko mosta na Bosni, znaju to već ovi vozači. Izvode se tu neki radovi, cesta je zasuta brdom pijeska i imamo jednu malu zaobilaznicu, nekih stotinjak metara oko tog brda pijeska i onda se opet vraćamo na autoput. Vidi se to lijepo po danu kada prilazite, ima i nekih znakova da se uspori i znak obaveznog smjera oko tog brda od pijeska, međutim malo je problem kada se vozi po mraku. Jednostavno nema nikakve upozoravajuće svjetlosne signalizacije, koja bi trebala biti normalna kada se radovi izvode na autoputu. Još je veći problem ako je nekoliko vozila već prošlo tim dijelom puta i diglo prašinu, te dodatno smanjilo vidljivost, pa se ne vide dobro ni znakovi. Pomislim, šta da sam neki Čeh ili Slovak, krenuo na more, prolazim kroz BiH, vozim već dvadesetak sati, kunjam, mrak i jeste i zabijem se u to brdo od pijeska? Ko bi bio kriv nije ni bitno, bitnije je ko bi bio živ? Na sličan način su prije godinu – dvije nastradali mladići iz Zenice, svega 500-ak metara dalje prema Zenici kada su sletili BMW-om u rupu na putu. Znam da će mnogi reći da je vozač u tom slučaju bio pod utjecajem opijata, a i ne želim praviti direktnu paralelu s tim slučajem, ali sam mišljenja da bi zaista izvođači radova na toj dionici morali osvjetliti obilaznicu da ne bi došlo do nekih težih posljedica. 

Nakon 30 godina sa zgrade sa satom, kako smo je kao djeca nazivali, skinut je čuveni semafor. Odslužio je svoje i zasluženo odlazi u mirovinu. 30 godina neprekidnog radnog staža, pokazivanja stanovnicima Zenice tačnog vremena, datuma, temperature, svojevremeno i nivoa zagađenosti i što je najbitnije od svega godine u kojoj žive. Vrlo je bitno bilo SDA vlastima da semafor pokazuje godinu u kojoj živimo, jer se vrlo lako moglo desiti da se neki od nas poistovjete sa nekom godinom u kojoj su recimo legalni bili robovlasništvo, pljačka naroda, visoki porezi od kojih su vlasti sebi kupovali razne luksuze i sl. Ovako, pogledate u semafor, aha 2013.godina, odmah vam bude lakše sve ono nabrojano, jer ako izuzmete to što vas pljačkaju i smatraju robljem ipak imate računare, tablete, androide, facebook profile, a oni kojima to nije dovoljno uvijek mogu pogledati i neki reality show na nekoj od regionalnih televizija. 

Ode dakle semafor, niko ne zna gdje je završio i čije će vikendice osvjetljavati one silne sijalice, isto kao što niko ne zna šta je bilo sa drvećem posječenim na GGM-u ili sa travom sa Bilinog polja ili sa onim silnim semaforima koji su krasili naše raskrsnice i koji su skinuti samo par godina nakon rekonstrukcije. Niko ne zna ili zna, ali neće da kaže. Ode semafor, doći će bolji, ljepši, veći, u boji – ovo me podsjeti na onaj čuveni semafor na Bilinom polju ...

Grad trenutno bruji i o prijavama za popisivače. Primjetio sam neku masu svijeta oko ulaza u Općinu Zenica i uzaludno se ponadao da mladi ljudi protestvuju protiv nečega. Nije baš da protestvuju, mladi, a i oni stariji samo traže mogućnost da bar na nekoliko dana osjete kako to izgleda biti uposlen, pa na neki način i možemo reći da je to vid protesta protiv nezaposlenosti i politike koja je dovela do činjenice da ljudi ne mogu ostvariti jedno od osnovnih životnih prava, a to je pravo da rade i zarade i sve to u civiliziranom svijetu, u 2013.godini (to smo zaključili pogledavši na semafor). Ti ljudi, njih po nekoliko stotina svaki dan, stoje tu, čekaju svoj red da predaju zahtjev, trpe uvrede raznih kabadahija koji sebi daju za pravo da vrijeđaju nezaposlene ljude, da im pristaju na muku i bune se u sebi, bune se protiv robovlasništva i nezaposlenosti. Većina njih je svjesna da neće proći njihov zahtjev da budu popisivači, jer su ta mjesta već rezervisana za dajdžiće, tetiće, amidžiće, koji možda čak i rade već u nekoj državnoj agenciji, ali će uzeti tu sedmicu kada bude popis malo godišnjeg odmora da strpaju još koju stoju u džep. Procjena je da će se 50.000 ljudi prijaviti na mjesto popisivača ili instruktora, a samo nešto manje od pola od toga će dobiti i priliku da radi tih par dana.

Počelo je i svjetsko prvenstvo u rukometu za juniore koje se ove godine održava u BiH. Jedan od gradova domaćina prvenstva je i Zenica, koja ima priliku da na jednu sedmicu ugosti 6 zanimljivih reprezentacija, od kojih dvije sigurno spadaju u samu kremu rukometa - Španija i Švedska. Zenica tako ima priliku da konačno pogleda vrhunski rukomet u Areni, prokomentarisa jedan sportski novinar, kojeg nećemo imenovati, a ja sam ubjeđen da ovo nije baš lijepo zvučalo ljudima koji se kreću u i oko RK Čelik. I meni je, moram priznati, zaparalo uši iako je do određene mjere istinito, a tog bih sportskog novinara podsjetio da je Zenica i ranije gledala vrhunski rukomet kada je Arena bila domaćin reprezentaciji BiH u nekim kvalifikacijama. Žao mi je RK Čelik, još uvijek niste na nivou vrhunskog sporta, još uvijek od vas očekujemo titulu i učešće u nekom Europskom kupu, a ja se lično nadam i želim da Zenica doživi i takav trenutak. Vratimo se Svjetskom prvenstvu – koliko smo vidjeli prvog dana značajan je broj posjetilaca u Areni, varira ta cifra tokom dana od 500 do 2.000 što i nije loše ako se uzme u obzir da je mjesec Ramazana i da tu ima i egzotičnih reprezentacija poput Čilea. I ovim putem još jedan apel da posjetite Arenu u ovim danima, odgledate zanimljiv i dobar rukomet, posebice što je ulaz besplatan.

Zanimljive i radosne vijesti su nam došle i sa atletskih terena. Amel Tuka i Dejan Mileusnić su na Europskom prvenstvu za mlađe seniore ostvarili odlične rezultate i još jednom pokazali da kraljica sporta stoluje u Zenici. Amel Tuka je ostvario, sigurno, istorijski uspjeh, osvojivši treće mjesto u utrci na 800 metara sa novim rekordom BiH i prebačenim ličnim rekordom za 2 sekunde. Nekoliko desetinki nedostaje Amelu da obezbjedi normu i za seniorsko prvenstvo koje se za mjesec dana održava u Moskvi i nadamo se da će na narednim takmičenjima uspjeti ostvariti traženu normu. Dejo je s lakšom povredom ušao u finale i na kraju osvojio odlično šesto mjesto. To je sigurno jedan od najboljih rezultata BiH kopljaša na međunarodnim takmičenjima i sigurno je da je pred Amelom i Dejanom svijetla atletska budućnost, a na BiH savezu je da daju sve od sebe da ih zadrže pod BiH zastavom jer sam ubjeđen da bi oni mogli da nam donesu medalju i sa olimpijskih igara koju toliko čekamo.

Koliko smo mogli upratiti i nogometaši našeg Čelika se vrijedno pripremaju na Zlatiboru. Odigrali su i nekoliko pripremnih utakmica sa ekipama koje se takmiče u Srpskoj Jelen ligi i nižim nivoima takmičenjima i uspjeli da ostanu neporaženi. Jedini stres u životu Vlade Jagodića se zove Kajkut Saša koji još uvijek vaga ostanak u Čeliku. Pomalo je to i neozbiljno od igrača koji je prošle godine bio ikona i zakletva navijača kluba, ali opet on nije ugovorom vezan za Čelik i to je njegovo pravo. Ono što se meni svidjelo u svemu oko NK Čelik je veliki broj mladih i izuzetno kvalitetnih igrača, koji se konačno vežu na nešto duže rokove i od kojih bi klub u perspektivi mogao imati značajniju finansijsku inekciju. Generalka je u subotu na Bilinom polju protiv Cibalije, a onda od naredne sedmice kreće cirkus zvani BH Telecom Premijer liga BiH.

Kenan Ć.

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.