Onda se bolesnici sa početka priče počnu baviti zarezima, gramatikom, pa čak usude i porijeklom ili životom nekoga. Umjesto da se nakon te vijesti pozabave svojim bijednim praznim životima, oni se bave tuđim. Zamislite, čovjek najbolji na Balkanu, 140 miliona ljudi. Čovjek oborio rekord, ne jedan, dva, deset. U više disciplina. Onda anonimac, bijeda, kaže: vidi ga kako piše. A zamislite tog bolesnika na stadionu, u njega gleda 20, 50 hiljada ljudi. Ili bi se umokrio, rasplakao sigurno. Sakrio/sakrila. Mucao/la, drhtao/la.
Da ne pričamo o danima, noćima, mjesecima provedenim u vježbaoni, na kiši, dok naš bolesni "junak" oštri jezik na tastaturi. U najboljem slučaju sjedio u kafani i žalio se na sve živo, a nikad nigdje ništa pokušao nije. Oni vuglariniji psuju, oni perfidniji seru (pametuju). Da, seru, bez zvijezdica i uljepšavanja.
Neki dan napišem uz sliku "posljednji dani juna"... Na to jedan bolesnik kaže nije posljednji, nego pretposljednji. Zamislite. Kupiti aparat, izaći na plus 30, napraviti fotku, podijeliti je sa 30, 40 hiljada ljudi. Do tog trena 244 osobe je "lajkalo", a onda je ON/a rekao da 29., a ne 30. juni. Međutim, u toj žurbi da sere (bude pametan) nije vidio množinu,.. posljednji dani... Eto, to je primjer bolesnika. Ili. Neko snimi video, pola dana (vikenda) provede u snimanju, editovanju, montaži, bez žalje da osvoji Oskara, nego bude informativan. I na tome mu zahvali 3, 4 hiljade ljudi, ali jednom bolesniku "kamera drhti", ustvari ne skontavši da je snimak ubrzan na "manje bitnim" detaljima... Priča o sportisti sa početka treba biti edukativna. Bolesnici, poslije liječenja, a ovo obraćanje je u tom smjeru, slijedi rehabilitacija. Radite nešto. Pišite SVOJE umjesto da komentirate zareze u tuđim člancima, sadite svijeće, kopajte krompir, snimajte video, plijevite travu, režite balvane. RADITE NEŠTO. To liječi. Rad uistinu pomaže. MORATE poraditi na sebi.
Momak s početka je šampion. Vaši bolesni komentari neće umanjiti to da on ima više medalja nego vi pohvala nastavničkog vijeća. Ipak, pokazaće kako smo bolesna nacija, narod, grad. U kojem ćete prvaku Evrope reći bilo šta osim ČESTITAMO. Da se razumijemo, nerijetko nam posjetioci ukažu na neko slovo, zarez, naslov, pogrešnu fotku. Ko ne radi, bezgrešan je. I naravno, to učine porukom nama. Ko počne sa podsmijehom, sa "veličanjem svoje pameti" bolestan je i treba da se liječi. Više puta mi smo bili na udaru likova koji otvore "maksuz" profil, imaju 0 prijatelja i onda pljuju. Šta je to, ako ne bolest? Nažalost, njima nema ko pomoći. Razgovor ne pomaže, a one koji su napravili nešto u životu, već odavno ne slučaju. Mi smo, ali ćemo sigurno ubuduće redovnije koristiti blagodeti BANovanja. Šta reći kad internacionalni uspjeh jedne sugrađanke bolesnik komentira "mora da joj je babo....", a babo joj rudar... ali to bolesnik ne zna, on mora bolest ispoljiti neznanjem... šta reći kad na objavu pozitivne vijesti o jednom čovjeku počnu stizati prijeteće poruke, a bolesnici po drugim stranicama šire priču kako smo "i mi kupljeni"...
Zenicablog je pisao i pisati će kritički, "napasti" kad se ima zašto, ali i istu osobu, instituciju, pojavu POHVALITI ako smatramo da to treba. I nećemo uopće nhiti smo to ikad radili zaustaviti drukčije mišljenje. O istom čovjeku, pojavi, instituciji, klubu, u istom danu, na istom portalu, pročitati ćete dva potpuno suprostavljena mišljenja. Jer to je medij, a ne neko ko će vam "reći kad da se nasmijete, a kad da se namrgodite". Medij je prenosilac vijesti, a ne njihov kreator.
Možda nepopularno, možda grubo zvuči banovanje, ali ko je ovdje zbog informacija, čitati će informacije, komentirati događaj, a ne komentatora, ne autora. Nama se obraćate poštom, u inbox. Forumi su za polemike, forumi su za pametovanja. Forumi su, ugflavnom i nažalost, mjesto za liječenja frustracija. Mi smo na Portalu ukinuli komentare radi bolesnika, a na FB ih liječimo sa spasonosnim "ban user". A zašto? Pa ako je vama bitnije da smo napisali je li ili jeli, a ne to što je neko par sati proveo na snijegu ili suncu da vam donese informaciju, onda ne trebate da budete na informativnom portalu, nego u medicinskoj ustanovi.
Da, zvuči grozno, neetično, zato ovo i jeste lično obraćanje u Žutoj minuti. Zenicablog i vikendom donese desetak informacija vezanih za Zenicu, više nego svi ostali portali sa ovog područja imaju zajedno informacija. To radi tim ljudi od kojih nijedan nije profesionalno angažovan ili plaćen za ovaj posao. Zato želimo sebe, ali prije svega onih 30-40 hiljada ljudi koji dođu po informaciju, zaštititit od bolesti, koja može postati zarazna. A ovih bolesnika možda ima par stotina, ako bolest ne uzme maha.... Kako drukčije nazvati 30 komentara o izražaju jedne riječi u rečenici u kojoj je neko PRVAK, ŠAMPION, REKORDER...
Zato, bolesnicima predlažemo da isčitaju pažljivo i ovaj tekst, namjerno imamo poneku greškicu, te se sami identifikuju nekim pametovanjem, dovoljno jakim da ih trajno banujemo sa ove stranice i uštede nam trud da ih mi tražimo. SVIM ISKRENIM POSJETIOCIMA PORTALA koji su ovdje radi INFORMACIJA izvinjavamo se na okrutnom, na momente neetičnom obraćanju koje, shvatiće sami, nije namijenjeno NORMALNIM ljudima.
Šampionu, šampionima i svima koji NEŠTO RADE ZA OVAJ GRAD... uvijek će imati mjesta da se njihov uspjeh, u ulici, mjesnoj zajednici, na kantonalnom ili internacionalnom nivou zabilježi i objavi na Zenicablogu. I ne osvrćite se na bolest koja pomiješana sa anonimnošću, neznanjem i nekulturom stvara bolesnike..
Adnan DŽONLIĆ
