Zatvorim oči i zamislim svoje dijete, kako blijedo promatra život druge djece koja se veselo igraju u avlijama, izlaze u šetnju sa svojim očevima.. a ona.. nema ni jastuka na koji će leći..ni deke kojom će se pokriti.Tužno, zar ne?

Da, djeluje tužno kad zamišljate svoje dijete, ali postoji negdje, u jednom selu jedna takva djevojčica..blijeda, bolesna i gladna. Bolesna je jer je većinom gladna, i željna svega. Živi sa svojom majkom koja više ne pronalazi način da im pomogne.

Azeminin suprug preselio je (umro) prije 13 mjeseci. Spletom okolnosti, Azemina i njena kćerkica su morale  napustiti porodičnu kuću u kojoj je živjela sa rahmetli suprugom i preseliti se  u nedovršenu kuću u kojoj nema niti jednog normalnog uslova za stanovanje. Nema kupatila, kauča, tepiha, niti bilo koje druge  stvari koja je neophodna za stanovanje. Kauč i tepih koji se trenutno nalazi u jednoj sobi su od komšince koja im je pozajmila.

Nemaju njih dvije nikog, osim jedna drugu i komšiluk koji im pomogne koliko može. Blijedo lice malene Mirsade izazvalo je suze u očima, ležala je na kauču bolesna. Gledala nas kao neku svjetlu tačku iako nije ni shvatala šta je ustvari dešava u njenom životu. Nema Azemina ni za brašna, ulja ili soli a kamoli da svojoj Mirsadi kupi slatkiše ili da novac za sendvič. Prima Azemina jedan dio penzije na Mirsadu jer se školuje, a Azemina nema dovoljno godina da bi naslijedila penziju rahmetli muža. Novac  uglavnom potroši za osnovne životne namirnice.

Nema Azemina ni struje, niti šporeta na drva a da ne govorim o drugim tehnikama i tehnologijama. Tužna priča, zatrpana u dalekom mjestu, u tužnom domu samohrane majke.

Azemini i njenoj kćerkici možete pomoći tako što ćete donirati: hranu, odjeću i obuću za Mirsadu (broj obuće 36/37), posteljinu (imaju jednu deku, dva jorgana), posuđe, kauč, tepih, šporet..dakle, sve što može pomoći da se „naprave“ normalniji uslovi za život.

Uz Vašu pomoć, ovim  krhkim stvorenjima, insanima osposobimo jednu sobu za stanovanje i kupatilo , tako ćemo odagnati misli :“Šta da sam ja Azemina, i da je moje dijete „Mirsada“ i pomoći im kao što smo dosad pomogli mnoge porodice, zajedno.“

Piše: Irnesa Ramić-Tahić – koordinator udruženja Pomozi ba. (Zenica)

Kontakt:

Facebook profil: Irnesa Ramić-Tahić

Kontakt broj: 061 045 198