Naime, na svjetskoj listi rangiranja univerziteta(Webometriks) naš univerzitet je, u odnosu na prošlu listu, srozao se za 1.732(slovima: hiljadusedamstotridesetdva) mjesta. Kako nevolja nikada ne dolazi sama, kao so na otvorenu ranu došle su i objede iz hrvatskih medija, prema kojima se jedan od fakulteta Univerziteta Zenica koristi kao paradigma „fakulteta koji niču kao gljive poslije kiše“ i u kojima se sintagme „zenička diploma“ i „bosanski studij“ upotrebljavaju u pežorativnom smislu. Želim da vjerujem, i vjerujem, da se u ovim medijskim escapadama jedna, u osnovi, afirmativna činjenica međunarodne saradnje UNZE putem Evropskog centra za mir i razvoj Univerziteta za mir Ujedinjenih nacija (EPCD) zlonamjerno stavlja u negativan kontekst i u funkciju nekih unutrašnjih akademskih sukoba u susjednoj R.Hrvatskoj, ali sam isto tako siguran da do toga ne bi došlo da netom prije toga nije objelodanjen navedeni sunovrat rejtinga našeg univerziteta. Zato, vratimo se osnovnoj temi.
Pametnom čovjeku najveći neprijatelj je onaj ko ga nekritički podržava i brani uvijek i po svaku cijenu. Zeničkom univerzitetu, i većini profesora, jesam i želim biti prijatelj. Zato mislim da se treba pozabaviti uzrocima i posljedicama pada rejtinga. Obrazloženja iz samog zeničkog univerziteta koji razloge vide u urušavanju sistema javnog obrazovanja u BiH i u rigidnom odnosu prema Univerzitetu, jednostavno, ne piju vode. Da je tomu tako ne bi sarajevski univerzitet zadržao visoko 1739-to mjesto. Slaba nam je utjeha što smo četvrti u BiH kada je tuzlanski univerzitet /sa Tuzlom se volimo porediti/ i pored brojnih afera od našeg rangiran bolje za 674 mjesta.Posebno „bode oči“ objašnjenje sa Univerzitetra kako je jedan od uzroka i pad motivacije zaposlenih. Zašto je došlo do pada motivacije zaposlenih? E, to nas dovodi u samu srž problema.
Poslije višegodišnje prakse isplaćivanja, za naše uslove, basnoslovnih zarada izabranim profesorima /i do dvadeset hiljada maraka/ i plaćanje i preko duple norme /tako da je pojedincima radni dan trajao i do 25 sati/; plaćanja neke nepotrebne evropske evaluacije oko 60.000 km penzionisanim belgijskim profesorima (ako je bila potrebna i svrsishodna podastrite je sada riječkom dekanu i hrvatskim medijima kao odgovor na naprijed navedeno); posvemašnjeg rasipanja budžetskog novca /krstarenja i sl./ i nanesene štete kantonalnom budžetu od 800.000 km, tada novoizabrana, platformaška /SDP -SDA/ Kantonalna vlada srezala je te blasfemične plate i svela ih na barem duplu normu, došlo je, zamislite, do pada motivacije zaposlenih !!?...(čine se da tu sugerišu sa Univerziteta).
Ističem da sve navedeno u prethodnom pasusu stoji u izvještajima i nalazima Kantonalne inspekcije i o tome su naširoko pisali svi mediji, a podatak o ukupno nanesenoj šteti iznijeli su SBB-ovi ministri na Skupštini Kantona. Ne izmišljam ja vruću vodu. Nije mi namjera nabrajati sve nepravilnosti na UNZE(nemam ni prostora), a koga interesuje neka uradi „evaluaciju“ svega u medijima objavljenog, a nedemantovanog, i dobiće sliku nevjerovatno visoke rezolucije. Platformaška vlada učini taj neophodni minimum, ne izvrši desdeaizaciju Univerziteta, obnovi mandat rukovodstvu ... i ušuti se. Nikome ništa. Niko nije kriv. E, neko jeste kriv. Neko zbog činjenja, neko zbog nečinjenja. Neko je u Kantonu potpisivao i isplaćivao te plate, neko nije reagovao - a morao je. Neko nije proveo nadležne postupke – a bio je dužan, neko je izvršio reizbor – a nije smio ....
Namjerno sam za kraj ostavio ono u čemu se slažem sa našim akademcima - rigidan odnos prema Univerzitetu, ali iz sasvim suprotnih razloga. Dodao bih i rigidan odnos prema društvenoj zajednici. Stupanjem na scenu nove nove vlade, i dolaskom SBB-ovih ministara umjesto SDA-ovih, čini se da pušu neki novi vjetrovi koji bi mogli otpuhati mnoge nepravilnosti i značiti početak vraćanja zasluženog rejtinga našem univerzitetu.
Semin Salčinović
