Nakon pokretanja integralne proizvodnje, godišnji prosjek koncentracija SO2 za 2009. godinu je porastao na 121 µg/m3, iako je proizvodnja bila 4 puta manja od predratne (samo 1,9 miliona tona). Iste godine je izvršena ocjena utjecaja saobraćaja na kvalitet zraka, koja je pokazala da je saobraćaj tokom 2009. godine emitovao 14 tona SO2, a prema obimu proizvodnje u ArcelorMittalu može se procijeniti da je željezara emitovala 17.000 tona SO2! Podaci iz 2011. godine pokazuju da je povećanjem obima proizvodnje u ArcelorMittalu na 2,7 miliona tona kvalitet zraka pogoršan na 139 µg/m3 SO2 (80% predratne koncentracije SO2 u zraku za 36% predratnog obima proizvodnje i 15% predratnog broja radnika).

Na osnovu grube procjene iz poređenja s predratnim obimom proizvodnje, može se reći da je ArcelorMittal u zrak emitovao najmanje 25.000 tona SO2 i 5.500 tona prašine.

Prema nedavno usvojenoj Uredbi o naknadama za zagađenje zraka, po kojoj se za svaku tonu SO2 plaća 38 KM i za svaku tonu prašine 170 KM, ArcelorMittal bi trebao platiti oko 2 miliona KM samo za ta dva polutanta. Taj novac će se uplatiti na račun Federalnog fonda za okoliš, a za korištenje tih sredstava Zenica mora pripremiti kvalitetne projekte.

Ovi podaci bi trebali okončati česte špekulacije i priče o zagađenju zraka iz vozila i o tome kako je zrak bio zagađeniji u vremenu SFRJ. Istina, prije 30 godina koncentracije SO2 jesu bile 20% veće nego danas, ali je i obim proizvodnje bio 3 puta veći. Tendencija rasta proizvodnje (označeno crvenom bojom na dijagramu), sa stalnim odgađanjem skupih ekoloških projekata u ArcelorMittalu, bi mogla dovesti do situacije da uskoro imamo 2,5 puta veće zagađenje od predratnog.

EKO FORUM ZENICA