28 Mart 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
ponedjeljak, 03 Novembar 2014 06:31

Čarolija Boška Jovića

Najbolja stvar kod intimnih snimaka gitare je što čujem disanje svirača. Boškov album je toliko intiman, miran i blizak da se čini da svaka numera diše. Boško Jović je rođen u Zenici prije 32 godine. Prije nekoliko godina je radio kao profesor u Srednjoj Muzičkoj školi u Zenici, kao i njegov otac Ljubinko. Ljubinko je prvi nastavnik i profesor gitare u Zenici i jedan od istaknutih prosvjetnih radnika u muzičkom životu Zenice, te je i Boškova karijera usko vezana za njegovo životno opredjeljenje. Završio je Muzičku akademiju u Sarajevu, odsjek za gitaru i trenutno živi i radi u Sarajevu.

 

Od svih dragulja sa kojima je svirao izdvaja se naravno Amira Medunjanin koju prati na koncertima dugi niz godina. Dragulji sa kojima je snimao svoj prvi album su Ante Gelo – gitara, Mustafa Šantić – klarinet, Miron Mima Rafajlović – truba, Vanja Radoja - violina, kontrabasisti: Nenad Vasilić, Dinko Šimunović i Edvin Hadžić. Album je sniman na nekoliko lokacija u Mostaru (MC Pavarotti), u Sarajevu, Zagrebu i Beču. Produkciju potpisuje zajedno sa Alanom Omerovićem koji je uradio većinu posla oko snimanja i masterizovanja.

 

Album je skup tradicionalnih pjesama uz dvije autorske. Iako je tržište prepuno obrađivača sevdalinki (o tome čitati OVDJE) Boškov album mi se ne čini kao novi proizvod za puko uzimanje tržišta zabave i veselja. Na albumu nema čudnih jada ili fata u minjacima, nego samo lagano i dozirano isviravanje melodija. Melodijsko isviravanje melodija sevdalinki postavlja potpuno drugačiji doživljaj na sve pjesme. Oduzimajući im tekst možete čuti gole melodije, čiste i jasne, sa jedinstvenom ljepotom o čijoj estetici se pišu doktorski radovi na akademijama. Nije se teško ponovo uvjeriti u njihovu ljepotu i neobičnu neproporcionalnost koja ostavlja dosta prostora za kreativno, sa melodijske, ritmičke i harmonijske strane i zbunjuje svakog stranca koji se dotakne sviranja sevdalinki. Ovo navedeno najbolje možete čuti na "Oj, golube" - pjevani kontrabas i umjerena improvizacija su mi najbolji pečat cijelog albuma.

Ne smijem izostaviti Šantićev klarinet. Iako se Šantić nasvirao ovakvih albuma, što na klarinetu što na harmonici, uvijek se može slušati. Njegova sigurnost i disciplinovanost u visokim dionicama i umjereni ukrasi su se fantastično uklopili u album.

 

Cijeli album možete preslušati na Deezeru - klikni OVDJE.

 

.