Od svih dragulja sa kojima je svirao izdvaja se naravno Amira Medunjanin koju prati na koncertima dugi niz godina. Dragulji sa kojima je snimao svoj prvi album su Ante Gelo – gitara, Mustafa Šantić – klarinet, Miron Mima Rafajlović – truba, Vanja Radoja - violina, kontrabasisti: Nenad Vasilić, Dinko Šimunović i Edvin Hadžić. Album je sniman na nekoliko lokacija u Mostaru (MC Pavarotti), u Sarajevu, Zagrebu i Beču. Produkciju potpisuje zajedno sa Alanom Omerovićem koji je uradio većinu posla oko snimanja i masterizovanja.

Album je skup tradicionalnih pjesama uz dvije autorske. Iako je tržište prepuno obrađivača sevdalinki (o tome čitati OVDJE) Boškov album mi se ne čini kao novi proizvod za puko uzimanje tržišta zabave i veselja. Na albumu nema čudnih jada ili fata u minjacima, nego samo lagano i dozirano isviravanje melodija. Melodijsko isviravanje melodija sevdalinki postavlja potpuno drugačiji doživljaj na sve pjesme. Oduzimajući im tekst možete čuti gole melodije, čiste i jasne, sa jedinstvenom ljepotom o čijoj estetici se pišu doktorski radovi na akademijama. Nije se teško ponovo uvjeriti u njihovu ljepotu i neobičnu neproporcionalnost koja ostavlja dosta prostora za kreativno, sa melodijske, ritmičke i harmonijske strane i zbunjuje svakog stranca koji se dotakne sviranja sevdalinki. Ovo navedeno najbolje možete čuti na "Oj, golube" - pjevani kontrabas i umjerena improvizacija su mi najbolji pečat cijelog albuma.

Ne smijem izostaviti Šantićev klarinet. Iako se Šantić nasvirao ovakvih albuma, što na klarinetu što na harmonici, uvijek se može slušati. Njegova sigurnost i disciplinovanost u visokim dionicama i umjereni ukrasi su se fantastično uklopili u album.

Cijeli album možete preslušati na Deezeru - klikni OVDJE.

.