“Moj prijatelj Elif Burgaz je želio osjetiti okus svog doma i svratio je u restoran na Čaršiju koji se nalazi u turskom kvartu u starom dijelu Sarajeva. Čovjek koji je sjedio pored nas, Nadir Spahić, je rekao ‘bosansku kafa nije turska kafa’. Osjetili smo blagu ljutnju u njegovom glasu, a onda nam je objasnio da je razlika u procesu pravljenja kafe”, napisao je Cohen. Pravljenje i turske i bosanske kafe počinje prženjem zrna kafe i mljenjem u fini prah. Tako samljevena kafa se stavlja u bakrenu posudu ili džezvu (ili cezve na turskom).
Razlika je u tome što Turci pomiješaju mljevenu kafu sa šećerom preko čega preliju hladnu vodu i tako stavljaju na peć da prokuha, dok Bosanci kafu pripremaju tako što prvo stave vodu da proključa, a onda dodaju kafu. Nakon što prokuha, izdvoji se mala količina vode, potom se dodaje kafa u vodu i vrati na peć nekoliko minuta kako bi opet proključala.
Ovaj proces se može ponoviti nekoliko puta, nakon čega se prelije toplom vodom koja je prethodno izdvojena.
“Za one koji dugo ovako spremaju kafu, to izgleda veoma jednostavno. Dodavajući toplu vodu na kraju kuhanja kafe, dobija se bolja pjena i povećava se intenzitet okusa kafe. To je ono što sam ja naučio u jednom kafiću na sarajevskoj Čaršiji”, napisao je Brad Cohen. Dodao je da je za njega razlika između turske i bosanske kafe neprimjetna, ali da će Turci za bosansku kafu reći da je gorka i gusta, te da je za turiste poput njega, lakši način da razlikuju ove dvije vrste je po tome kako se služe.
“U Turskoj, cezve ili džezva ostaje u kuhinji, a ne na stolu”, rekao je Burgaz.
Turska kafa se poslužuje u fildžanima, malim posudama, dok bosansku kafu služe u punoj džezvi, na tacni sa čašom vode, kockom šećera i rahatlokumom.
“Kada želite piti kafu, prvo popijete vodu. Kašikom skinete sloj pjene, a zatim sipate kafu iz džezve. Bosanska kafa bez pjene jednostavno nije kafa. Ako želite slatku kafu, nemojte je šećeriti, umjesto toga, umočite kocku šećera u kafu i stavite pod jezik da se otopi. Nakon toga popijte kafu”, objasnio je BBC-ov novinar.
Postoje dvije stvarne prednosti kafe koja se služi u džezvi. Prvo, mulj koji se često formira na dnu i koji je karakterističan za tursku kafu, ostaje u džezvi umjesto u fildžanu. Drugo, u bakrenoj džezvi se duže zadržava toplina kafe. To je važno, jer Bosanci sjede satima uz kafu i razgovaraju.
“I mi smo uradili isto. Dugo smo sjedili ispijajući kafu, a razmišljao sam i o oštrini u glasu Nadira Spahića koji nam je rekao da je velika razlika između turske i bosanske kafe”, zaključio je Cohen.
..
