Prošlo je više od sedam mjeseci od kako borave u prostorijama kasarne, a kada će se vratiti svojim kućama ne znaju. Neki od njih se nemaju gdje ni vratiti, kuće su im ili oštećene ili su u „crvenoj zoni“, odnosno, nalaze se na lokacijama na kojima prijeti opasnost od ponovnih kretanja tla. Novu godinu većina njih neće ni obilježiti, s obzirom na to da su van svojih kuća te ne znaju ni kada ni hoće li se vratiti. Kažu da im to nije razlog za slavlje. Refik Hibović (56) iz Željeznog polja od 16. maja boravi sa ženom Zahidom u kasarni. Od evakuacije je boravio u Studentskom domu u Zenici, zatim u Domu penzionera te nakon toga biva prebačen u kasarnu u Zenici.
„Ja ne mogu hodati, imao sam tri moždana udara, ali žena mi pomaže. Komisija kaže da nam je kuća u crvenoj zoni, ali kažu da sam drugi na listi za rješavanje problema kuće i zemljišta. Imali smo izbor uzeti četiri hiljade KM ili općinsko zemljište i ja sam izabrao zemljište. Kada će napraviti, ne znamo. Ovdje nam nije loše, hvala im svima što su nas primili i svi nas paze“, izjavio je Hibović i dodao:
„Ne znam šta će nam donijeti nova godina. Vlasti su rekle da će Željezno polje biti prvo za saniranje, ali ne znamo šta će biti od toga. Nećemo ovaj praznik ni obilježavati“.
Ekipa Anadolu Agency (AA) zatekla je istoj prostoriji i Hatidžu Hazić iz Kolića.
„Gore je u Kolićima najgore porušeno. Nije mi lako bilo ovo dočekati. Kuća od tri sprata je i dalje zatrpana, gdje sam živjela sa tri sina i kćerkom. Za kuću ne znam ni šta će biti. Govore stalno da će biti nešto, a evo, već sedam mjeseci se ništa ne mijenja. Mi smo pet dana proveli na planini i jedva su nas tad našli, jedva smo žive glave izvukli. Ovdje su nas primili tako da im se ne možemo zahvaliti dovoljno“, izjavila je Hatidža. Dodala je da je u kolektivnim smještajima dočekala zimu i dva bajrama.
„Dočekala sam evo i zimu, pa dva bajrama, evo i sad, Novu godinu. Više ništa ne očekujem od vlasti jer se ništa nije promijenilo. Sedam mjeseci se ništa nije dogodilo i više im ne vjerujem. Stalno obećavaju, govore mi kako će mi riješiti ali nikad ništa. Sve mi ovo teško pada, pa i Nova godina više ništa ne znači“, govori Hatidža kroz suze. U drugoj prostoriji smo zatekli i 33-godišnjeg Dževada Dedića iz Topčić polja. Dževad je kao i većina evakuisan 16. maja, kada su klizišta i poplave pogodile ovaj kraj.
„Kuća još uvijek nije opremljena, a do proljeća neće biti urađeno kako treba. I to ako ne bude novih poplava. Gore iznad Topčić polja nije ništa urađeno, probijen je put i ostavljeno klizište, sve je otvoreno, vidjet ćemo ubuduće šta će biti. Novih poplava se ne bojim, šta bude, to je od Boga. Ovdje boravim sa ocem, majkom i sestrom već sedam mjeseci. Kuća je bila puna pijeska, sada je puna vlage, govorio sam i amidži s kojim dijelimo kuću da srušimo i da pravimo novu. Sve stvari koje smo imali gore su propale, pa vidjet ćemo šta će biti dalje“, rekao je Dževad. U novu godinu će ući sa društvom. U kasarni boravi i Sabina Hazić iz Topčić polja, koja tu boravi sa mužem i dva maloljetna sina od šest i 14 godina. Sabina i njen muž su nezaposleni, a svojoj kući se nisu vratili jer su bili podstanari i sada nemaju gdje.
„Novu godinu nećemo slaviti. Nikako. Nikad goru Novu godinu nismo imali, nikad nam nije gora došla“, kazala je Sabina Hazić. Mnogi građani već mjesecima razmišljaju gdje će provesti „najluđu noć“ u godini, dok se privremeni stanovnici kasarne u Zenici nadaju samo obnovi kuća kako bi se vratili toplini svoga doma. Zadovoljni su smještajem u kasarni, ali se slažu da više ništa ne vrijedi jer u novu godinu ulaze daleko od svojih kuća i kako kažu „na tuđem“.