„Ostaće poslanik, po našem prijedlogu, na plati od 3.000, 3.200“, kaže poslanik Salko Sokolović.

I dok se čeka da Vijeće ministara BIH uputi prijedlog o smanjenju plata u parlamentarnu proceduru, niko ne govori o tome kako se radi tek o “bacanju prašine u oči” građanima. Naime, plate poslanika u ukupnom budžetu su zastupljenje u promilima. Kako kaže Adis Arapović, iz Centara civilnih inicijativa, one jesu nezaslužene, ali se ne radi o uštedama, već političkoj poruci i simboličnoj gesti:

„Ne zaboravite da je budžet institucija BiH otprilike 900 miliona, a zbir budžeta samo dvaju entiteta preko tri milijarde. U to ne ulaze kantoni ni općine. Od ukupne potrošnje od otprilike 12 milijardi, koliko iznosi ukupna potrošnja u BiH na godišnjem nivou, a to je zbir svih budžeta, državni nivo učestvuje sa manje od milijardu. To nije ni dvanaestina.“
 
I upravo je u tome problem. Sva zaduženja države kod MMF-a idu na javnu potrošnju entiteta, kantona i opština. Ukupan vanjski i unutrašnji dug Federacije BiH početkom ove godine, primjerice, iznosio je oko 2,8 milijardi eura i samo za godinu dana povećan je za 115 miliona eura. Federalni ministar finansija Ante Krajina o tome kaže:
 
„Imamo već i zadane obveze po rashodima. I tu imamo poredane prioritete. Nulti prioritet je dug, nakon toga idu isplate za mirovine prema fondu mirovinskoga, nakon toge ratne invalidnine, nakon toga neratne invalidnine, i onda dolaze isplate za plaće.“
 
Ništa bolja slika nije ni u Republici Srpskoj. U ovom bosanskohercegovačkom entitetu početkom aprila tamošnja Vlada je usvojila zakonska rješenja kojima je budžetskim korisnicima plate uvećala za pet posto, odnosno, šest mjeseci uoči izbora vratila ih na nivo od prije dvije godine. Tamošnja predsjednica Vlade Željka Cvijanović najavila je i da će se razmatrati odluka prema kojoj direktori javnih preduzeća, ustanova, fondova i agencija, treba da se odluče u kojim upravnim i nadzornim odborima ostaju, odnosno koje napuštaju. Praksa je, naime, da partijski kadrovi popunjavaju posljednjih dvadesetak godina ta mjesta.

O tome Ivan Šijaković, profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu, kaže:

„Postoji jedna zabluda: nije samo problem nepotizma i zapošljavanja partijskih drugova, rodbine, kumova itd. zbog njihovih plata, nego je to mehanizam da se preko njih izvlači mnogo veći novac nego što su njihove plate i honorari. Različitim uplatama, različitim donacijama, tenderima i na mnoge druge načine jednostavno se izvlači novac iz javnih preduzeća i presipa iz budžeta preko javnih preduzeća, ili iz budžeta i javnih preduzeća preko privatnih. Zbog toga su ti partijski ljudi tamo. Nisu oni samo zbog svog ličnog bogaćenja.“  

Sociolog Esad Bajtal dodaje:

„Ova zemlja je opljačkana i o tome se radi. Tu pljačku treba konačno istražiti. Vidjeti ko i kako je došao do enormnog bogatstva. Na koji način i kojim oblicima pljačke je ovaj narod srozan, tako da BiH danas ima najmanju kupovnu moć u Evropi i spada u 13 najjadnijih, u ekonomskom smislu standarda zemalja svijeta. Ko je za to odgovoran? Samo politika. Ovi koji nas i dalje zadužuju. Oni rješavaju svoje, a nama nameću nove probleme, nove dugove.“

Podaci govore kako je Bosna i Hercegovina prije rata bila društvo proizvodnje, a danas potrošnje i rasipništva. Pokazatelji su da je u privredi radilo oko 84 posto , a danas radi 30 posto ljudi. U administraciji je tri puta više zaposlenih nego prije rata. Plate u opštinama su nekada bile dva-tri puta manje nego u privredi, a danas tri do četiri puta veće. Ono što posebno zabrinjava je preko 50 posto nezaposlenih, ali i to da jedna četvrtina zaposlenih u Bosni i Hercegovini mjesečno živi od minimalca koji iznosi 185 eura.

Tekst je preuzet sa RSE