Roditelji ogorčeni: Banjalučanaka Ivana Č., koja ima troje djece, kaže da se šokirala kada je shvatila na kakvom sajtu njena 15-godišnja kćerka provodi vrijeme.

"Nisam ni znala šta je Ask.fm dok nisam počela koristiti Facebook. Ušla sam na taj sajt i zaprepastila se kakvim načinom razgovaraju jedni sa drugima. Od uvreda na račun izgleda, preko neistina i laži", rekla je ova ogorčena majka. Ona dodaje da svom djetetu nije uvela zabranu, već je pustila da sama uradi šta je najbolje, ali uz njene savjete.

"Pustila sam kćerku da uradi šta misli da je najbolje. Odlučila je da izbriše nalog na sajtu i Facebook prijatelje koji su je vrijeđali po bilo kojoj osnovi", ispričala je Ivana Č. Nezainteresovanost za rad: Aleksandar Milić, psiholog i profesor na Banjalučkom univerzitetu, kaže da djeca nad kojom je izvršen bilo kakav vid nasilja mogu biti nezainteresovana za rad, kućne poslove, komunikaciju sa drugom djecom ili za igru i zabavu, koje su sastavni dio života svakog djeteta ili tinejdžera.

"Djeca koja vrijeđaju drugu djecu su odranije navikla da ih zapostavljaju roditelji i društvo, a pritom nemaju načina da riješe konflikte uživo, već preko društvenih mreža kao što su Facebook, Twitter i Ask.fm", pojašnjava Milić. Velika uloga škole: On ističe da bi se ta problematika najbolje riješila u školi.

 "Kada bi se školski timovi od pedagoga, psihologa, socijalnog radnika, kao i nastavnika uključili u probleme djece, bilo bi ih lakše uputiti na pravi put. Ne smijemo da zaboravimo da su osnovne škole odgojne, kao i obrazovne institucije", kaže Milić. On dodaje da se roditelji ponekad poistovjećuju sa djecom koja su nasilna i pomažu im da prodube konflikte i budu nasilna.

"Pomaganje djeci da povređuju druge je loš način rješavanja konflikta", naglasio je Milić. Djeca ne smiju biti asocijalna: Milić poručuje roditeljima čije dijete maltretiraju da zajedno s njim treba da pronađu stručnu pomoć i da ne smiju dozvoliti da im dijete bude asocijalno.

"Mnogi roditelji djeci brane internet i puštaju ih da budu asocijalna, a tog momenta padaju u depresiju. Roditelji ne smiju zaboraviti da je depresija dobar put do samoubistava, što se dešava kod djece u Evropi, ali i kod nas", upozorava Milić. I osnovci na društvenim mrežama: Vesna Popović, stručni saradnik za odnose s javnošću Ombudsmana za djecu RS, kaže da su društvene mreže posebno popularne među osnovcima.

"Djeca u uzrastu od 10 do 12 godina imaju svoje Facebook profile, iako po pravilima to mogu tek sa 13 godina, i u tom uzrastu su uglavnom iznenađeni mogućnostima zloupotreba i lažnog predstavljanja", ističe Popovićeva. Ona dodaje da su im učenici osnovnih i srednjih škola sa kojima su razgovarali o nasilju na internetu rekli da im je poznat sajt www.ask.fm, ali da često nisu svjesni koliko su na njemu izloženi raznim oblicima nasilja i koliko je njihova privatnost ugrožena u takvoj vrsti komunikacije.

Opasnost "vreba" s interneta: Naglašava da su djeca u cijelom svijetu pristupom internetu i ulaskom na društvene mreže izložena opasnostima da njihova prava budu ugrožena.

"To bi trebalo da bude upozorenje za roditelje, nastavnike i sve koji brinu o djeci da samo kroz otvoren razgovor i odnos pun povjerenja možemo zaštiti djecu od opasnosti koje 'vrebaju' na internetu, kao i u stvarnom životu", istakla je Popovićeva.

Djecu usmjeravati na pravi put: Biljana Milošević, sociolog, kaže da prvenstveno živimo u sajber vremenu i da je nemoguće da djeca ne budu dio tog svijeta.

"Neka djeca od sedam godina imaju Facebook profile i učestvuju u prepucavanju i maltletiranju na društvenim mrežama. Neprimjereno je da ta djeca imaju profile, jer nisu dovoljno zrela, bez obzira na to što imaju nadzor roditelja, jer roditelji ne mogu 24 časa provesti sa njima. Roditelji provode vrijeme u radnoj obavezi, pa su samim tim djeca prepuštena sami sebi", rekla je Miloševićeva.

Ona dodaje da je priča u vezi sa Ask.fm koju možemo vidjeti na video-servisu YouTube strašna i da roditelji treba da djecu usmjere na pravi put, a ne da im daju podršku za ono što rade, a što bi povrijedilo druge.

Virtuelni obračuni mogu postati stvarni: "Roditelji na taj način neće napraviti ništa dobro svojoj djeci, a samim tim će odobriti njihovo ponašanje za ubuduće. Smatram da djeca moraju paziti na svoje ponašanje, jer se nikada ne zna kako će se vrijeđanje završiti u stvarnom svijetu, pogotovo kada je u pitanju vršnjačko nasilje koje je u porastu, a za koje niko ne zna šta je uzrok", kazala je Miloševićeva. Ona naglašava da verbalni obračuni na društvenim mrežama nerijetko prerastu u fizičke u stvarnom svijetu.

Uključiti sve segmente društva: "U ovu problematiku treba da se uključe svi segmenti društva jer mora da postoji neki vid sankcije. Maltretiranja, tuče i javni napadi između djece su najgore što se dešava u jednom društvu. Ako roditelji dopuštaju djeci da rade sve ono što oni nisu mogli, dovode ih u opasnost da izgube kompas i da im se djeca otmu kontroli i odaju porocima i ulici. Vaspitanje je najbitnije kod djece i roditelj se mora žrtvovati da ulaže u svoju djecu i da komunicira s njima", ističe Miloševićeva.

Slavica Išaretović, komunikolog i profesor medija i komunikacija na Banjaluka Collegeu, smatra da je karakteristika društvenih mreža transparentnost i otvorenost, kao i pružanje mogućnosti korisnicima da imaju publiku.

"Zaključaj i blokiraj" nije rješenje: "Uz beskrajnu slobodu na društvenim mrežama stiže i beskrajna neodgovornost, što pokazuje i Ask.fm. Baš kao što govorimo o odgovornom korištenju interneta, tako bi trebalo da se bavimo odgovornim korišćenjem društvenih mreža", kaže Išaretovićeva. Dodaje da je najčešći odgovor na želje da se djeca bezbjedno zadrže na mreži "zaključaj i blokiraj" pristup dijelovima interneta.

"Nažalost, to ne uklanja stvarne opasnosti koje postoje, nego je to pokušaj da se sakriju, često bezuspješno. Osnovni uslov da djeca i mladi budu bezbjedni na internetu i društvenim mrežama je da se uvjerimo da su dobili odgovarajuće obrazovanje kako da koriste alate i usluge na odgovarajući način", zaključila je Išaretovićeva.

Snežana Jondža, koordinator za plavi telefon u Banjaluci, potvrdila je da ih zovu i djeca koju su uznemiravali vršnjaci na internetu. "Svakodnevno imamo dosta poziva, među kojima i djece koju na internetu psihički maltretiraju druga djeca ili stariji", rekla je Jondža. Ona je istakla da roditelji moraju obratiti pažnju kako i u kojoj mjeri djeca koriste internet.

"Roditelji moraju paziti na svoju djecu, jer neke traume koje dožive na internetu mogu ostaviti trajne posljedice na njih", upozorila je Jondža. Ona je pozvala djecu koja imaju ovakve probleme da se za pomoć obrate na besplatni broj 080050305.

Razgovor sa djetetom

Ako primijetite da se vaše dijete čudno ponaša i da ne želi da komunicira sa vama, nikada nemojte počinjati razgovor rečenicom: "Treba da razgovaramo za stolom", upozoravaju stručnjaci.

Naime, psiholozi savjetuju da je najbolje da u komunikaciju sa djecom uđete spontano i da oni ne primijete da hoćete da izvučete informaciju od njih. Stručnu pomoć i savjete djeca, ali i roditelji mogu potražiti na sajtu www.sigurnodijete.ba . Na ovoj veb stranici naći ćete informacije o ponašanju svoje, ali i druge djece na internetu. Takođe, ako neko prijeti vašem djetetu ili osjetite da se nelagodno osjeća, kao i da noću mokri u krevet, obavezno posjetitie psihologa i razgovorom riješite probleme.

Nezavisne.com