Jutros mi je zazvonio telefon i na displeju je pisalo njegovo ime. U trenutku, a pod dojmom lošeg raspoloženja povodom 6.aprila, godišnjice početka opsade Sarajeva, da je nešto ružno. Razgovor je trajao kratko. Ljudina Mehmed je trebao savjet - našao je novčanik, po debljini pun para. Šta da radi. Da li da ide na policiju ili radio stanice. Sugerisao sam mu šta da uradi i narednih sati razmišljao kako veliki čovjek uvijek bude veliki, a najveći u nevolji. Mehmed je prvi, bez sekunde razmišljanja, došao da da krv stradalim navijačima FK Sarajevo kod Vranduka. Vratili su ga jer je ionako sma loše poslije silnih operacija, da umalo njemu treba doza krvi. Mehmed je ljudina, humanista, skromni rudar iz Vrselja. ČOVJEK, VELIKIM SLOVIMA.
Danas je to uvidjela i gospođa Smilja Karaman, zenička penzionerka koja je izgubila novčanik sa cijelom penzijom, koju je našao Mehmed. I naravno, bez razmišljanja vratio, na osnovu dokumenata iz novčanika. Pošteni Mehmed Dizdarević iz Vrselja živi u gradu kojeg su mnogi opuhali, opljačkali i uzeli nam iz novčanika, da i nismo svjesni. I uzimaju. Sreća, danas kod Muzeja se zatekao LJUDINA MEHMED, a ne neki od tih.
- Jedna prolaznik mi je dobacio - ja budale, uzmi to sebi, ionako ti treba. Bože sačuvaj, đe ću tuđe uzet, jel on normalan? - kaže nam Mehmed. Mehmed Dizdarević je bivši komorat RMU Stranjani, stradao prije tri godine i 22 dana u eksploziji. Kao Član čete za spasavanje umalo je smrtno stradao i zadobio teške, trajne posljedice. ALI JE OSTAO LJUDINA.