Tada sam proglašen Najboljim sportskim radnikom u sportu za osobe sa invaliditetom u 2010. godini. Obećali su mi priznanje uručiti kasnije, kada budu uručivali jednom reprezentativcu fudbalske reprezentacije BiH. Priznanje su reprezentativcu uručili iste godine, a na mene su zaboravili. Prošle, 2013. godine sam u više navrata gospodinu Himzi Halaću, koji je predsjednik Sportskog saveza općine Zenica, o ovome govorio. Stekao sam dojam o njegovoj nezainteresiranosti. 

U drugoj polovini decembra prošle 2013. godine, sam ga nazvao i zamolio da se to konačno riješi. On mi je spominjao neku osobu zaduženu za invalidski sport, za koju ja nikada nisam čuo, a više od desetljeća sam u invalidskom sportu. To nije normalno! Znači, ja bih sada trebao od jednog do drugog u Sportskom savezu, pa moljakati, vući za rukav i tome slično. To je nekorektno, a dodatno meni problem radi nepristupačnosti i što u službenim prostorijama nikada nikoga nema, sem knjigovodstva.

Cilj ovoga pisma jeste, da se javnost upozna sa neodgovornim pristupom tog Saveza u izboru sportiste i sportskih radnika godine i naravno nipodaštavanju sopstvenih odluka. 

Jedini do sada rezultat koji vidim, jeste, da su prešli u hotel Zenicu, sa održavanjem tih svečanosti, gdje nema barijera i gdje su svi gosti jednaki.  

Srdačno,

Mirsad Đulbić