Mediteranske igre su još jedan jasan pokazatelj u kakvoj se situaciji nalazi bh.sport. Albanija, San Marino, Malta, Sirija, Makedonija su zemlje koje su uspješnije od nas, a recimo iza sebe smo uspjeli ostaviti Libiju, Monako, Libanon i Andoru. 

Od samoga početka znalo se u kojem pravcu ova Mediteranska priča ide, sportisti su sami plačali put, odlazili u Mersin kako su znali i umijeli i onda su bili osuđeni da se bore u tom trenutku sa spremnijim sportistima.

Jedna srebrena i tri bronzane medalje su ono što naši sportisti vraćaju kući. Amel Mekić je sportista koji je ostvario najbolji plasman osvajanjem srebrene medalje, bronze kući vraćaju judistkinja Larisa Cerić, atletičar Hamza Alić i bokser Džemal Bošnjak. 

Bilo je tu još nekoliko dobrih rezultata, čak pet četvrtih pozicija. Ivani Ninković je medalja pobjegla za stotinku, Olivera Jurić je osvojila dvije četvrte pozicije, atletičari Mileusnić i Mešić su nastupili sa povredama, a bili su blizu medalje, centimetri su odlučili da oni osvoje četvrte pozicije. Njihova reprezentativna koleginica Biljana Cvijanović je oborila rekord na 3.000m sa preprekama, a zapažene rezultate imali su i karatista Zukan koji je bio nadomak medalje i taekwandosita Gredić koji je sve iznenadio svojim nastupom, a na putu do medalje ga je zaustavio olimpijski vicešampion iz Španije.

Treba spomenuti i fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine koja je osvojila petu poziciju, a reprezentacije koje su u grupi bile ispred nas, Turska i Maroko su se borili za zlato.

Mnogi su mišljenja i da su neki od naših sportista oštećeni os strane sudija(Čolpa, Bošnjak, Zukan).

Ostatak našeg tima nije bio na nivou. Bokseri Vidić, Čolpa i Aladžić su poraženi u prvim borbama, judisti Mrdić, Subotić i Sejdinović također nisu previše uradili ovaj put, takmičarka u streljaštvu Darija Kitić je na oba takmičenja u veoma jakoj konkurenciji bila pri dnu tabele, atletičar Babić je zauzeo predzadnju poziciju, dok hrvači Čosić(4 meča) i Brkić(1 meč) nisu osvojili čak ni tehnički bod...Od karatista se očekivala medalja, ali nisu uspjeli. 

Na ovom takmičenju karijeru je završila jedna od najboljih poslijeratnih sportistkinja Bosne i Hercegovine, Tuzlanka Mirsada Suljkanović.

Da je bilo više novca, vjerovatno bi i takmičari bili u prilici da se rasterečeni bore za medalje, ali nosili su se sa pritiscima koji su dolazili sa svih strana...

Recimo na takmičenje nisu poslati teniseri i stonoteniseri koji bi konkurisali za medalje, na takmičenje nije poslan Amel Tuka koji ima bolji rezultat od Dušana Babića, iako najavljeni na Igrama nisu nastupali boćari... Dosta čudnih odluka i bit će zanimljivo čuti šta o svemu misli OKBiH, ostavke neće dati niti nakon ovog takmičenja, iako opet nisu ispunjena njihova obećanja data javnosti. 

Mnogi su nam ovih dana i prije takmičenja u Mersinu poslali upit: ČEMU UOPŠTE SLUŽI OLIMPIJSKI KOMITET, ako sportisti moraju sve plaćati sami? Odgovor na ovo pitanje nismo znali!

Ono što svakako iz svega ovoga možemo zaključiti jeste da je bh.sport u velikoj krizi iz koje se moramo čupati u narednim godinama, a to jeste dovesti na čelo Komiteta ljude koji će privući sponzore, ljude koji imaju ime u sportu i ljude koji su spremni progovoriti u svako vrijeme i iznjeti probleme, ljude koji će novinarima biti zanimljivi, koji će biti u novinama svake sedmice, a ne samo svako dvije godine, pred Olimpijske igre. Kakve su šanse za sve ovo, vjerovatno veoma male, odnosno gotovo nikakve...

Ako se nastavi ovim tempom, ako oni koji treba da brinu, nastave uništavati bh.sport, vjerovatno na narednim Mediteranskim igrama ćemo gledati u leđa i Andori, Libiji, Libanonu i Monaku... 

Sportistima čestitam na ostvarenim rezultatima, jer ipak prije nego što su krenuli na ove Igre morali su plačati i po 1800KM, svakako neka nastave da se bore za sebe, a i za navijače u ovoj državi koji su uvijek uz njih. Nadležnim poručujem da se zapitaju da li ovaj narod zaslužuje da se raduje sportskim uspjesima, a ne da gleda kako vi uništavate sport u Bosni i Hercegovini.

Zadnju zlatnu medalju je još 2005.godine u Almeriji osvojila Anela Odžaković... Navijačima ostaje strpljenje, Mediteransko zlato ćemo čekati, u najboljem slučaju, 12 godina.

Tužna realnost bh.sporta! Dobri rezultati uvijek ostanu u sjeni neorganiziranosti onih koji treba da brinu o istom tom sportu i sportistima...

Olimpijci iz Bosne i Hercegovine,