Oba književnika su se složila da u ovom slučaju radi o dosta hermetičnoj poeziji, sa jednom tamnom gamom, koja očito proizilazi iz snažnog, i za pjesnikove godine, nebično tragičnog osjećanja života. Prilično je rijetka pojava, rečeno je, da mlad pjesnik tako vješto barata delikatnom eliptičnom formom stiha, za koju je osim drskosti, potrebno i solidno poznavanje leksičkih i semantičkih mogućnosti teksta. Uglavnom, prva poetizovana iskustva Feđe Bogdanovića, skoro pa sigurno ukazuju da je za očekivati još ozbiljnije dokaze jedne inventivne i svježe poetike, kojoj je prošle subote prisustvovala brojna publika.

Majstorski, kao i uvijek u sličnim prilikama, stihozbirku je svojim baršunastim glasom predstavila glumica Sabina Kulenović. Njeno, kao i govorenje Duške Zorić, pratio je na gitari Ivica Frančić, majstor za džez obrade bosanske sevdalinke.Gosti na promociji su bili aforističari Božo Marić iz Banjaluke i Bojan Bogdanović, koji su bili“zaduženi“ da humorom „razbiju“ situaciju nastalu čitanjem jedne zanimljive poezije.

 

 

 

Promjene i proročanstva

                                      *  *  *
                                       Feđa Bogdanović

       
1                               Djeca u čizmama

Jesen me hrani
Dok je gledam u oči
Ljeto provodim
S krilatim grabljivcima
Jedemo jabuke
I slušamo džez

Zimu ne volim
Jer tada sam plav
I sve se pretvara
U ogroman talas
Pun rupa i igračaka

U proljeće pravim
Kipove od lišća i najlona
I vidim da su
Moji učitelji
Samo mala djeca
U velikim
Čizmama.
 

2                                     Dugovječnost

Izobličenost dima
Podsjeća na svemirsku
Tehnologiju egipatskih ljekara
Podočnjaci  bore
Zamrznuta tijela
Pa ipak sva čula su
Na maksimumu
Mrlje bez lica
I dalje u redu za idealan odmor
Imhotep vješto prepoznaje
Bitne promjene
No većina i dalje gleda
U ogromno platno
Ne bi li sebi obezbjedili
Dugovječnost
Faraona

3                                     Zaplet nije bitan

Volim američki film
Slatku slobodu
Ritmove ulice
Likovi su mladi
Volim američki film
Konji u kadru
Kornjače na probi
Muzičke provalije
Zaplet nije bitan
Volim američki film
Istorijski ratni
Magične oblake
Tu ispred njih
Tu negdje
Nikad bez mjesta
U američkom
Filmu

         

        
4                                     Prazno gadno i ukusno

                                       Svu svjetlost su povratili
Mrtvaci ispod nokta
Dogovaraju se zabrinuto
U mrtvom suncu
Kako da probave
Svoje kosti

Prazno je
Gadno je
Ukusno je
Biti mi

5                                     Pauk na plaži

Dok pričam s prstima
Paukova zavist mi prija
Kao zamagljena slika  plaže
Hodam
On je i dalje tu
Valovi
Spori tempo
Možda očekujemo isto
Sunce curi po nama
Okrećemo se

Ostajem  
Potpuno
Sam

             
6                                     Objašnjenje

Juče sam umro na lavabou
Danas se rađam
Blesavo i pomalo u svađi
Ali više sa slikama
Nego sa vrelom slova oko mene
Kiša se pojačava
Kao i moja ljubav prema češanju
Vjerovatno lažem
Ali glavno jelo me nikad
Nije pojelo
A možda i jeste

To objašnjava moju sklupčanu
Sjenu
Koju sam davno sakrio
U stomak

7                                     Još voća

    Slano jutro
Čim sam ušao u kuhinju
Znao sam da ću je probosti nožem
Ja sam gospodar svog apetita
Proderah se iznad njenih komada
Gomila sjemenki na stolu
Podiže glave
Valjda ne odobravajući
Moju svađu sa lubenicom
Ah dobro je
Ostalo je još voća
Na tanjiru  

8                                     Otac s viljuškom

Puške marširaju
Rađa se sve manje djece
Ko je sljedeći
Mozaik ideja
Na bolesnom jeziku

Šta će mi sve te boje
Kada ne mogu više da ih zalivam
Mrmlja moj otac
Davi se viljuškom

U njegovoj pljuvački
U njegovom mesu
Slatkom bijelom mesu
Ostaje još samo
Zrno soli i par
Neizgovorenih
Riječi

9                                     Zatvor za poslušne

Nemoj da stavljaš ako je mokro
Nemoj da jedeš ako je vruće

Beskonačna je godina
Nepoznat je strah od razloga

Obrati pažnju na prijatelje
Ovdje se čvrsto gradi
Ovo je zatvor za poslušne

Prodoran pogled
Gubiš razmišljajući
I zato nahrani posljedice
Popij čašu vode
Jer konačno, pomogao si
Napretku.

10                                    Ne hladnim ustima

    Stojim pred tvojim očima
Ukusan sam
Pojedi me
Šta čekaš
Ako se bojiš
Ja ću ti pomoći
Pojedi me

Ali nemoj hladnim ustima

Čelo ti mora biti čisto
Kosti odmorne

Pojedi me
Moderno
Nabrzinu
S kožom
Slobodno me podjeli
S prijateljima

Pojedi me
I sanjaćeš mirno
Brazde će ti biti site

Pojedi me
Čisto iz dosade
Ali pažljivo
Jer i ja sam gladan.

11                                   Promjene i proročanstva

   U neprohodnoj glavi
Kao rakovi od papira
Plutaju oglodane misli

Misli bez izbora
Nataknute na riječi
Bez želje bačene
U rupu ili
Zaboravljene

Bez ponosa
Pred sramom i gomilom
Bez odraza u vremenskim
Promjenama i
Proročanstvima

I tako,
Kad ponekad ostanu same
Moje misli sanjaju da su
Slobodne i
Mrtve

     
12                                   Šta vidim

Vidim most
Vidim ljude
Vidim kosu
Vidim i točak
Od toga ću napraviti
Kavez za ptice

Pticama ću nahraniti
Šipke i kamenog konja
Vidim, više niko ne gleda

Zamotaću se u papir
I zapaliti ono
Što vidim.

13                                   Psihijatar klinci i ikone

    Prisustvujem vjenčanju
Dva brda
Svi su tu
Djevojka ljubičastih očiju
Psihijatar, klinci
Izlizane ikone
I fotograf

Čak i vulgaran pogled
Na ogoljelo drvo
Koje bi trebalo biti kum
Osvježava tek pristigli
Karavan gavranova

Tiha muzika
Polumjesec
I veliko usidreno čudo na horizontu
Nagovještavaju kraj ceremonije

Mi ukrcani,
Plovimo ka grafitnom zločincu
Na počinak.

            

14                                   Predstava je bila gadna

    Noćni moljci  su se
Pipkali u ritmu
I mazili po svemu
Oglušujući se tako
O motoriku Velikog
Dirigenta

Moradoše mu to priznati
I promijeniti podijum
Nisu više smjeli da lete
Pa dobiše nova
Mirišljava tijela
Čak i publiku
Tamo na staklu
Gdje sjedi gomila
Očiju

Predstava je bila gadna
Pogledi ušuškani
Kao na sahrani
Kao da tamo
Nikad nikoga
Nije ni bilo.

15                                   Tik tak, tik tak

Početnicima
Ne treba ništa
Hrane se kao djeca
Sami
Ne previše
Ali zato
Dovoljno elegantno

Zvižduk
Zdravo

Ah, da
Kosa im je uvijek mokra
Pogled im je zaljubljen
U grudvu snijega
Tik tak, tik tak
Da li zavući ruku u nepoznato
Dok knjiga spava na kiši
Vidi koga sam doveo

Došli ste da učite
Supa je prevruća
Opipaj knjigu

Ima još pjesnika osim Dantea
Samo polako
Početnicima
Ne treba
Ništa.

     
   
16                                   Najbrži praznik na svijetu

Kakav doživljaj
To vam moram ispričati

Volim da gledam u nebo
1,2,3,4,5
Reanimacija neparnih oblaka
Najbrži je praznik na svijetu

Toliko pitanja koja treba
Okačiti na vrata
Iako nemam dovoljno strpljenja
A vas sigurno interesuje kraj

Kraj je naravno besmislen
Kraj sam prosuo u
Polupraznu čašu
Vode

     

17                                   Duše umrlih brodova

 Pod prozorom vjetar
Ljulja usoljeno sidro
U stegnutom sumraku
Crveno oko  čuva
Svetlucave duše
Umrlih Brodova

Tu pjesak ne voli zemlju
Tu voda pokazuje svoju
Rđavu narav
Jer riječi ne vjeruju
Vlastitim mislima
Tu se lišće smješka u čaši vina
Tu tišina gleda u krvavo
Božije oko

Tu vrijeme lomi sate
Tu čak i malo rumeno
Kamenje postavlja mrežu
Na oslijepljene stijene
Na pitomu smrt.

         18                                     Noževi i toljage

Iznesi mi svoju bol Starče
Iznesi mi spokojne obrve
I suhe Vitmenove prste
Iznesi  mi svoju radost
I kašiku horizonta

Iznesi mi svoje noževe
I toljage
Da njima popunim
Tamnu mjesečevu fabulu
Dok još jašem ispod
Gomile tvojih školjki
Rasutih po nebu

Nikakve domovine
Nas neće rastaviti
Nikakve visine i
Istrgnuta sunca
Neće htjeti našu utjehu
Starče

Moj kameni
Prijatelju

            
           

   

19                                    Život u bari

    Datumi spadaju sa brojeva
Sa solitera od papira
Odakle su došli
Izdaleka, reče neko

Prekrštene oči na obali
Rika bulevarskih patki
I zabranjeni grad preko puta
Gledaju u davno zatvoreni rudnik
Dok diskutuju o postojanju
Života u barama

Ogromni žar na nebu  
U međuvremenu je
Spalio svu travu
I sklapajući oči
Eksplodira
U već stvoren
Mliječni put.

20                                    Nešto nedostaje

    Mlad sumrak
I crkvena zvona  klize kao
Molitva niz pastirovu bradu
Nešto nedostaje u tom
Otkrovenju
Možda su dogorjele riječi
U njegovim
Nasmijanim obrazima

U iskušenju sam
No ipak ću da sakrijem
Ključ
Uspavane mašte
Bjelorunih ovaca

Prekasno izrezani  dokazi
Iz očiju gluvog genija
Pastirov dan umire
Na praznom dječijem
Nebu

Ciklus je sada potpun
Noć je zavladala
Slikom.

21                                   I šta na kraju

Plavetnilo kamena
Nagovara zvijezde
Da idu na rukama
I spavaju.

Brojevi leže na stolu
Isplaženih jezika
U tri sata sve je
Zaboravljeno.
Pogledi
Dugačka pauza u krajoliku
Hod prema životinjskom
Raskršću
I šta je na kraju ?
Ništa osim možda ručka
Serviranog u pukotini
Horizonta

A ti i dalje sjediš i gledaš
U zvijezde.

        

22                                   U zauvijek

    U kutiji keksa
U sestrinom krilu od
Limuna
U melodiji
U ćošku sobe
U očaju
U moru
U fetusovoj viziji
U partiji šaha
U međunožju
U 12 sati
U beskrajnom mraku
U stijeni
Usred govora
U slušam
U ne čujem
U prolazu
U zauvijek
U opjevanom

Ja krvnik
Plivam u katranu
Između riječi
I leda

U lakom
Uzdahu

23                                   U Romulovom oku

    I na kraju godine
I u početku dana
I na kraju planine
I u početku mučnine
I na kraju brijanja
I u novoj predaji
I na početku pljuska
I u hladnim rebrima
I na odmoru
I u orlovom vrisku
Dva djeteta spavaju
Kao u Romulovom oku
I više ne moraju jesti
Ostatke dana.

         
24                                   Jedan je i dalje slijep

Drhtanje,
Svjetlost dolazi u kuću
I odskače po podu,

Samo što nije svanulo

Izvezeni  krugovi  na zidu
Počinju da se okreću lagano
U smjeru monolitnog sjaja
Rijeke na prozoru
Kormilari sa splava
Pljuju po gustom zelenilu
Plićaka
Jedan od njih je i dalje slijep
Na raspršenu ljepotu muha pored obale
Najbrže nijanse na nebu
Stoje uspravno u začepljenoj
Flaši pijanog insektoubice

Možda je prevelika doza crvenog
U jutarnjem kontrastu....
Šta god bilo
Ja i dalje osjecam to dosadno
Drhtanje

25                                   U truloj jabuci

Sve je počelo sa licem
Na crnoj pozadini
I u plodnim obrisima
Perverznog drveta

Razmnožavanje života i smrti
Na bilo kome mjestu
Bistrom i zagađenom
Odjednom začeto vjerovanje
Na obali
Tek je djelić naučnog na vagi
Nove vrste nisu dobrodošle
U našu istinu
Čija izgubljena moć
Spava u truloj jabuci.

Greška napravljena
Od zglobova i rebra
Ne izaziva željenu reakciju
Na mom razapetom čelu.
Gustinu nedelje i slano meso
Držim u šaci
I dalje sam.

26                                   Zapravo još ranije

Prolazi život u stisnutom tijelu,
Na vidiku dva čovjeka
Pohlepno udišu vazduh ulice
I djevojka u daljini kao da šeta.
Tog dana, zapravo i još ranije
Noć je mirisala na jesen
Sa malaksalim dojkama
Punim gamadi u vazduhu

U ždrijelu rane žetve
Čuči naredjenje u stihovima
Nikakvih zašto u njenim stopama
Više ne smije biti
Nastojaće da se bori što duže
I da raspravlja položena
Na svoje džombaste snove
Jer zašto da se lažemo                                                                                                                              Kada je jutro već
Ozidano

27                                   Držeći se za trešnjino drvo

Uhvatih razgovor
Između cigarete i čaše vode
Gdje pričaju poput dvoje mladih
Držeći se za sto
Kao za trešnjino drvo
U hladu

Zure jedno u drugo
Bez odgovora
Vjetar im otima riječi
Od vode i dima
Šteta što će i to proći
Za neke oblake
Za neke ljude.

28                                   Pjesma iz 1900 i neke
                                             

Ovo je mjesto gdje mi je kosa
U isto vrijeme i crna i siva
Kao u jednoj pjesmi iz 1900 neke
Koju sam čitao go u kadi
Mjestu nedodirljivom
Sa nasmijanom  djecom
I maskiranim očima  na nebu
Poput sovinih
Zavaljen u sapunicu
I u Larkinove epitafe
Već tada sam bio
Umoran od vječnosti
I od platnenih
Flamanskih đavola  
S glavom na prozoru
Zaspah i u snu
Ispljunuh nagon
Za pisanjem
.     

29                                   Opuškova želja

               Opušak je ležao na cesti
I tako ležeći osjećao da će
Se nešto desiti  prije
Nego što izgori do kraja
Htio je zagrljaj
Htio je još
Htio je više od onoga i ovoga
Htio je da voli
Htio je da oklijeva
Htio je nadu
Htio je otvoreno polje i tijelo
Htio je vina i utjehu
Htio je miša u zidu
Htio je da se smije
I da tako nasmijan
Uživa u svojim izgorjelim
Mislima

30                                   Krv više ne miriše isto

Zvijeri u stomaku više ne spavaju
Potrošili su svu vodu i hranu
I prešli granicu horizonta
Na mome pupku
Kljunovi su im zariveni
U sva četiri godišnja doba
Možda sam im trebao dati imena
I pokazati beskonačnost
Svoje utrobe...
Možda osjećam da sanjaju
Iste snove kao i ja...
Bolovi su sve jača stimulacija
Za njihovu borbu
Te oči iz stomaka dobijaju boju
Moja krv više ne miriše isto
Moje zvijeri više ne spavaju.
   
        

        

31                                   Na ivici jabuke

Pločnik se kotrlja po ivici jabuke
Ostavljajući ožiljke na
Dječijem pogledu
Jabuka se kotrlja svakog dana
Istim putem preko nervoznih usta

Ta ulica je promijenila boju jabuke
Boju djeteta i jezika
 
Ne razumijem tu metalnu krivinu
Sa očima na zgradama
Iz usta zemlje
Jezik izbacuje svoje potrebe
I koščate riječi
Neizliječivi hlad kiše dolazi
Sa 100 godina dugog putovanja
Ostavljajući svoje poruke
Razbacane po travnatom stolu
Putovanje koje jabuka
Nikad neće shvatiti dok
Duboko skrivena u svojoj koži
Strahuje od prerane smrti.

32                                   Bezruka samoća

Gubim svijest kad sam
Previše izložen
Samoći

Dragi moji konopci
Visite kao nikad u životu
Visite kao moja svijest
Kao ispružene ruke
Kao mladi prijatelji
I pune čaše
Visite kao da se svi smijemo
Kao bujna soba u proljeće
Kao Verterovo odrastanje
Visite sve dok mi vas ne otme
Moja bezruka samoća .

           
33                                    Led iz Pariza

    Da li da  oprostim
Ledu iz Pariza
Ili da uštedim smolu
Što ćuti i gleda  
U rano pijane cvijetove
Sa leđa afričkih pčela ubica
Iz dalekog sata koji treba
Zaboraviti
Tamo gdje nikad  
Nisam bio
Tamo gdje mi je
Sada hladno
Uzletio bih tiho
Uz raširenu plahtu noći
I preletio iznad duša
Drveća, riba i zvijezda,
Napravljenih od slanog
Pijeska pjene
I leda iz Pariza.  

 

34                                   Zamjena za očev prst

    Ne vidim potrebu
Za odbacivanjem svoga
Željeznog tijela za vašu
Ponuđenu bajatu spoznaju
Naravno da ću vas uvjeravati
Kako mi to zvuči sasvim obično
Jasno je i da ta vaša zaluđenost
Mojim nerđajućim Ja
Ne može da traje dugo
Pa ću vam zato ipak dati
Jedinu pravu Hamletovu ruku
Punu ožiljaka koju sam dobio
U zamjenu za očev prst
I šaku mrtvih skakavaca
Mislio sam da mi želite pomoći
Da saznam da li ima talenta
U mojoj smeđoj anatomiji
A sada propadamo zajedno kroz
Duboko stepenište moga uha
Ustvari, na kraju tog pogleda
Ja stojim i čekam
Naš ponovni
Prvi susret.    
       

35                                   O otvorenim temama

Razgovorom se tekst urezuje
U ćutanje
U prisutnost
U podizanje i spuštanje temelja
U razloge
U začete apstrakcije
Kao na primjer pitanjem
Kako začeti samoga sebe?
Kako konkretno opisati vječno
Vlažno i identično kamenje?
Kako su ruke i noge uvijek
Iste nijanse i na istom mjestu
Kako biti gladan a ne voljeti
Hladnokrvno meso ili
Imati viziju a ne biti tvrdoglav
Sve su to pitanja u metrički
Naizgled sigurnom kosmosu
Sapiensa i njegove usijane
Utrobe Sunca
Naši preminuli učitelji sada leže
U blaziranim razgovorima  
O Prisutnosti
O valovima
O otvorenim temama
I onom slabo istraženom
Nakon toga.

             

36                                    Rupa na televizoru

    Sva ta bjelina kovanice
Ili jutra ili nečeg nepoznatog
Rastvara se po zakonu vjerovatnoće
U potrazi za boljim uslovima
U Dahu živog
Tražeći stanje vlastitog u bilo
Kakvoj glavi koja već zna
Razliku između zemaljskog
I pjesničkog u čijoj bjelini
Nastaje po jedan bunar
Oko svakog praznog para
Riječi
Pa čak i u tim utopljenim
Slikama
Ja vidim obje strane svijeta
Kako ubijaju
Kako talože svoje istine
U crnu rupu
                                       Na televizoru.
                                                       

37                                   Jestivo jutro

    Na kraju razgovora  
Meduzina glava
Kaže:
Ja sam pravda i um
Vašoj slobodnoj misli
Kako na početku tako
I na stolu za kojim
Nagovarate očajnike
Da otvoreno pričaju
Sa vama  

Obris čovjeka bez
Čela očiju i usta
Viri iz njenog pogleda
Uperenog prema svitanju
Strahom crvenijim od
Vremena oni
Gutaju jestivo jutro
Iz njene otrovne kose

Da, to je moje zaboravljeno veče
To je moja beskonačnost
U praznom tanjiru.

 
 

38                                   Bez  glasa

Rođen si na istoku
Prije i poslije rata
Logično je da su ti ruke
Bile umočene u krv
Ali samo na par godina
Nakon toga živiš i stvaraš slobodno
Posvećen kamernom karakteru
Ljudi
Život je išao dalje
Kao i tvoj put u njemu
Par promjenjenih gradova
I par nepromjenjenih godina
Bio si prijatan s ljudima
I možda pomalo lijen u svojoj
Gorčini  
Volio si majku, šljive i okeane
Bio si zahvalan tamnoj masi glava
Koja razumije tvoje patnje
I čudna pitanja
Nepogrješivo si se snalazio
Tamo gdje je malo njih bilo

A bio si nevin Brehte
Bio si nevin
Bez ijednog glasa
Na svojoj
Strani

39                                   Lampa se pali i gasi

Gledam u svijetleću reklamu
Lampa se pali i gasi
Pričam sam s prijateljem o nekoj
Temi
Bili smo uglavnom različitog
Mišljenja
Pita me zašto staroj topoli
Ispod mog balkona više ne izlaze
Pupoljci

Nisam znao odgovor
Lampa se pali i gasi

Neko me prekida u  
Dugom pogledu preko rijeke
Neko tih, tražio je nešto
Neki smjer ili ulicu
Gdje su svi ostali i gdje je
To što mu treba
Očekuje da mu pokažem prstom

Ili riječima
Lampa se pali i gasi

Kasno je veče
Okrenut sam prema oblacima
Gledam se oči u oči sa skoro
Iščezlom maglom
Čujem glasove iz svojih džepova
Kada bih imao samo još neko
Veliko pitanje da ga ispalim  
Prema pticama
U međuvremenu moj pogled
I dalje počiva na sredini rijeke

Negdje u mraku
Lampa se pali i gasi.

40                                   Sunce na stolu

Uzimam svoje mlado pero
Što mi ga poklanja čovjek
Crne boje kože
Umačem ga u hiljadu riječi
U svom koritu
Počinjem da oživljavam
Crtam i miješam
Plastične žlijezde
I cestu
Godine bez osmijeha lubenice
Prehlađenu glad otvorenih
Vrata
Vojnike pretopljene u anđele
I dok oni dišu
Ja svuda za sobom sijem
Zareze i tačke
Sigurno bih se izgubio
U mračnim svitanjima
Daljinama i osjećanju da nemam
Zarobljen komad sunca
Na svom stolu.
 

41                                   Moje tečnosti

Voda teče
Riječ teče iz suza mojih modrih
Moj smijeh tone izmoren
Pećinskim govorom i pjevanjem
Od početka do kraja čovjekolikog
Plamena

Ja tečem na vjetru
Na tačkama u snijegu
Ja tečem tražeći mladost bjeline
Od osušene kože govora na vrhu
Pješčanog jezika

Taj put po suhoj vječnosti usta
Provedoh sam u svojoj
Pljuvački gledajući kako  
Voda teče duže od mog
Razgovora s neprokopanim
Tihim ustima
Što dođoše u tebi
Moja tečnosti
Moja riječi

Ja tečem i gasim danas
Zakopavajući jezik vode
Ja tečem kao riječ iz
Suza mojih modrih.

42                                   Apsolutno žuto

Gledam kroz praznu čašu
U tamnu gustinu popodneva
Bijeli đavo u bijeloj pećini
Sa bijelom slikom u rukama
Na slici moje desno oko sanja
Zimsku ljusku tu gdje se
Bezoblična godina rađa
Tu sam uživao u trudnoj noći
Sviježa krasta na koljenu
Na listu bdijemo moje smrznuto
Oko i ja
Stiže proljeće na svom
Bijelom repu sa slike
Davim žeđ u šupljoj čaši  
Popodneva
Voljeno oko ostavljam u
Apsolutno najbistrije žuto

Opalo lišće

Tamo

Kuda šetam
 
Svaki dan.

43                                   Mandarin i patka
                                                      
Zatamnjenje
Uživajući u mekom plesu
Mačke i leptira
Stvoritelj pije čaj
Na sjeveru nema života
Mandarinska patka napušta
Gnijezdo od vodenog praha
Traži opale cvijetove
Da se njima nahrani
Nebo nudi svoj nektar
Šumi

Najplavljoj šumi

U Njegovoj
šolji čaja.
 

44                                    Rode ljudski

Čemu se raduješ olistali ljudski rode
Drvena su ti djeca pred umorom
Da li postoji paralelni svemir
U dječijoj znatiželji  gdje je
Njihov hod po zemlji dovoljan sam sebi
Čemu se raduješ krvavi ljudski rode
Od trnja si napravio sebi krunu
Rijeke ti teku kao poezija što
Odzvanja kroz praznu lobanju
A ti ležiš u jami potomaka
Sa izgovorom na nebu
Čudan je put tvoj a ne Njegov
Čemu se raduješ mladi ljudski rode
Tek si rođen
A u grlu ti stihovi već trule
Boje su ti tužne i svijetle
U svemu si spreman tražiti spasenje
Smijeh ti je gadnog mirisa
Veličanstveni oblik tvoje stvarnosti
Prelazi iz ničega u ništa
Čemu se raduješ mudri ljudski rode
U medu je rođeno sunce tvoje
A ti ga zaboravljaš od života ubrati
I u sred polja dati svom vremenu  
Čemu se raduješ moj ljudski rode
Čemu se raduješ i za čim žališ.
 

45                                   Uzaludno isijavanje

Svaka istina je napravljena da umre
Kao što su zvijezde napravljene da umru
Kao što je čovjek napravljen da umre

Svaka istina je napravljena da živi
Kao što su umrle zvijezde živjele
Kao što je čovjek napravljen da vjeruje

Svaka istina je napravljena da sija
Kao što su umrle zvijezde sijale
Kao što čovjek sija ispod svakodnevnog

Svaka istina je napravljena da dugo traje
Kao što su zvijezde dugo trajale
Kao što je čovjek ustrajan da bude
Bolji od onog drugog

Svaka istina je uzaludna
Kao i sve druge istine na stranicama
Zvijezdanog atlasa

I kao što je čovjek prepušten crno bijelom
Baš kao i svaki drugi čovjek
Kao ja, kao ti
Kao zvijezde

I u smrti svojoj mi živimo od Istog
Jer ni u tom Istom
Nema više naše Istine.   

 46                                  Okačen na udici

                                       Nikad nikom nisam rekao
Nikad nikom neću reći

Žao mi je
Zakopanih sunca
Položenih iza mog pogleda
Iza ledenih iskri
Gdje mliječna noć
Usred dana
Na sred mog čela
Sjedi i peca
 
Samo da sam se
Ranije obradovao
Zadnjem udahu
Okačenom na udici

Žao mi je
Što nikad nikom nisam rekao
Što nikad nikome
Neću reći.

47                                   U duhu papira

U olovci držim skriveno
Riječno korito rečenice
Neobrijan odsjaj ravnice
Tetura po mojim obrazima
Rođen i odrastao u žutoj
Ljetnoj stolici

Umjesto moga lica
Umjesto mojih očiju
Dva djeteta se igraju
S par slova i par krajeva

S pogledom u napisanom
Šarenilu svijetlosti
Crtama zabadam
U tijelo u duh
U bijelinu
Papira.

{!jomcomment}