Više od dvije decnije je profesionalni karate - trener, a s ponosom ističe da je bila prvi trener svjetskom juniorskom prvaku Arnelu Kalušiću.

Njih tri ističu da su učestvovale u nizu akcija koje su završile upotrebom oružja, te ostalim mjerama za koje su ovlašteni. Istiću hapšenje Francuza Lajonela Dimona, osiguranje transporta novca, hapšenja osumnjičenih za ubistvo, osiguranja osoba, objekata. Kažu i da ih kolege "paze", ali ne i "gotive", da svako u jedinici ima isti status, prava, ali i obaveze. Ipak, vrlo teško muške kolege pristaju da im budu sparing - partneri na strunjači u vježbaoni. Kažu - znaju dobro da su tri dame koje imaju u jedinici vrhunski sportisti i "znaju svoj posao".

Za najteži trenutak u karijeri ističe osiguranje navijača “Željezničara” u Zenici, za vrijeme pravog malog rata dvije navijačke grupe. Neposredno pred provođenje navijača, primjetila je brata, također policajca, kako ga kolege nose krvavog prema ambulantnom vozilu….

- Bili smo između dvije vatre, sa obje strane su letjele kamenice, predmeti, centar grada je bio polupan, uništeni semafori… nisam mogla vjerovati da se sve to događa u mom gradu. Već naredne utakmice bilo je drukčije i te ružne scene se više nikad nisu ponovile, kaže Đurđica.

Među težim terenima Ana i Đurđica navode i 48-satnu potragu za Karaj Kamel bin Alijem (Karay) zvanim Abu Hamza, koji je kroz šume i brda oko Zenice bježao ispred policajaca. Bez prekida, po ljetnoj avgustovskoj kiši, imali su paauze taaman toliko da presvuku mokru odjeću i obuću i nastave potjeru.

Anu je, zamislite, mama prijavila u policiju! Već 1998. Jee počela raditi, dvije godine kasnije išla na policijsku akademiju. Prvih pet godina radial kao policajcka u Policijskoj stanici Crkvice – Zenica, a onda, želeći veći izazov i “jače” zadatke, odlučila da se prijavi u specijalce, u Jedinicu za podršku.

- Postoje ulazna testiranja na kojima vidiš ili jesi ili nisi za to. Čovjek se mora opredjeliti za to, jer u specijalce se ne šalje, ne možeš upasti ovdje, moraš željeti i moći ispuniti uvjete, kaže Ana.

Ana i Đurđica, kažu, u slobodno vrijeme ako i kad ga imaju, trude se da g a provedu sa prijateljima. Đurđica je porodična, ima osmogodišnje dijete, pa se svim obavezama dodaju i školske. Vodi i grupu početnika u karate klubu “Mladost”, te pravi ukrasni nakit, kako kaže, za sebe, svoje prijatelje, kao darove. To je opušta od mnogobrojnih obaveza.

- Iako postoje smjene, nekad se samo poželi doći kući, bez gužve, kafića. Mada neki pomisle da imamo neke posebne čipove u glavi, mi smo obične djevojke, koje eto bolje gađaju i bolje se služe borilačkim vještinama. I naravno, na pravoj smo strain zakona, kažu Ana i Đurđica.

Za vrijeme našeg boravka u jedinici Zumra Bilkanović je bila na godišnjem odmoru, van države. Iz njene biografije ističemo da je 1993. bila jedina žena u jedinici, ratnom policijskom "Manevru". Aktivan je džudista, višestruki državni prvak, punu deceniju reprezentativac, trener. Prije petnaest godina godina bila je jedina žena među 450 muškaraca u policijskoj akademiji u Bugojnu. I pored toga, uspjela je biti student generacije. Jedno vrijeme bila je jedina žena među 150 muškaraca u jedinici. Uvijek je spominjala da su je uporno odgovarali od ovog posla "jer je žena", ali podrška dijela kolega je održala u jedinici. Višestruki je šampion u stonom tenisu.

{!jomcomment}