- I danas se nađem u situacijama kada znanje stečeno u gimnaziji, koristim u raspravi s ljudima koji su istu temu obrađivali na univerzitetskom nivou. Od početka srednje škole znao sam da ću upisati historiju. Studirao sam je u kombinaciji s bibliotekarstvom na Univerzitetu u Sarajevu, jer su mi knjige, uz starine, druga opsesija. U životu se vodim načelom da mi se sve što mi se desilo, desilo s razlogom i doprinijelo tome da budem ovdje gdje sam sada. Ali, ako bih mogao vratiti sat unazad i neke stvari promijeniti, to bi bio drugi fakultet. Studiranje historije na našim fakultetima za mene je gubitak vremena - kaže Čuturić.
Treću godinu studija historije i bibliotekarstva proveo je kao student na razmjeni u Sjedinjenim Američkim Državama, što mu je pomoglo da preispita svoj život. Koštalo ga je obnavljanja godine na Filozofskom fakultetu, jer mu ispiti koje je položio u SAD, uglavnom nisu priznati. Zbog toga se opredijelio da magistarski studij upiše u inozemstvu.
Od 2007. studirao je u Norveškoj, Estoniji, Italiji, a magistarski rad pisao je u jednom istraživačkom centru u Luksemburgu. Magistrirao je 2011. na području digitalizacije i digitalnih biblioteka. Tada se odlučio vratiti u BiH iako je imao poslovne ponude da ostane vani.
- Vjerovao sam da ću, kao jedini stručnjak iz ove oblasti u BiH i jedan od trojice sa područja bivše Jugoslavije, vrlo brzo pronaći posao u struci. Brzo sam, međutim, uvidio da su znanje i vještine koje sam stekao u inozemstvu, elementi koji se najmanje vrednuju prilikom zapošljavanja u državnim institucijama. Posao sam dobio u jednoj organizaciji civilnog društva u Sarajevu, koja se bavila pitanjem borbe protiv korupcije i širenja informacija o Evropskoj uniji. Do svoje 23. godine, kada sam završio master studij, izgradio sam društvenu mrežu poznanstava iz svih dijelova svijeta, usavršavao sam se u oblastima ljudskih prava, međunarodnih odnosa, politologije, historije, evropskih studija na univerzitetima u Austriji, Mađarskoj, Srbiji, Kipru, Holandiji. To je nekima ovdje bilo nebitno - iskren je Danijel.
Dok se školovao, radio je kao "fandrejzer" (fundraiser - osoba za prikupljanje sredstava putem projekata) na univerzitetu u SAD, kao informacioni stručnjak u estonskom parlamentu, projekt-asistent u Centru za izučavanje evropskih integracija u Luksemburgu, u biblioteci na Univerzitetu u Oksfordu.
- Te su godine bile upravo ono što mi je trebalo da srušim sve svoje ideale o BiH kao mjestu gdje se može uspjeti i ugodno živjeti samo na osnovu poštenog rada i vlastitih sposobnosti, što je, na kraju, i bio odlučujući razlog da apliciram na drugi master iz međunarodnog i komparativnog obrazovanja na Univerzitetu u Oksfordu – govori Danijel.
Magistarsku tezu pisao je o akademskom integritetu na bh. univerzitetima, posebno o percepciji plagijatorstva u akademskoj zajednici.
- Ovo pitanje u potpunosti je neregulirano u BiH, a interesiranje za ovu temu proizašlo je iz ličnih iskustava tokom studija u našoj zemlji. I prije nego što sam završio pisanje magistarskog rada, dobio sam posao za UN na Bliskom istoku, gdje se trenutno nalazim kao koordinator za osiguranje kvaliteta projekata iz oblasti obrazovanja u ovom dijelu svijeta. Najmlađi sam zaposlenik s ovom vrstom ugovora, što znači mnogo izazova - ističe ovaj mladi Zeničanin.
Iako je donio definitivnu odluku da se u BiH zbog posla više nikada neće vratiti, barem dvaput godišnje dođe u rodnu Zenicu da posjeti rodbinu i prijatelje.
- Zenica je jedini grad koji mogu zvati svojim, jer su svi drugi bili samo prolazni, kratkoročne stanice. Sarajevo je grad u kojem sam studirao, kratko radio i u kojem, pred Zenice, imam najviše prijatelja. To je sav moj kontakt, više pasivno-turistički kontakt - navodi ovaj mladi čovjek.
- Letargija i osjećaj da su nam mnoge stvari nedostižne, najčešći su razlog što se mladi odluče za lakšu varijantu, ostati u BiH i kukati na situaciju. Ljudima koje zanima kvalitetno obrazovanje, preporučio bih da srednju školu završe u BiH i da obavezno pokušaju studirati vani.
Mladima koje zanima brza zarada i ne toliko studij, preporučio bih da završe srednju stručnu školu, da usavršavaju engleski ili drugi strani jezik i da odu vani raditi. Jedan od najvećih mitova današnjeg obrazovanja je da univerzitetsko obrazovanje donosi veće zarade i sigurniju budućnost.
A, onda, ima i onih koje, bez obzira na sve, čeka posao nakon bilo kakve univerzitetske diplome i koji smisao života vide u tome da se "uvale" u državni posao. Njima bih preporučio da ostanu u BiH - poručuje Čuturić.
Na Oksfordu djeluje Udruženje "South Slavic Society", koje uglavnom okuplja studente iz bivše Jugoslavije. Organizirali su humanitarnu akciju prikupljanja pomoći žrtvama pogođenim poplavama.
- Djevojka iz Hrvatske je sa svojim bendom "The Balkan Wanderers", sastavljenim od Engleza, organizirala svirku, ulaznice je prodavala Makedonka, promotivni materijal printao je Bosanac, poslastice na ulazu prodavala je Srbijanka, a posjetili su nas i Kosovari i Slovenci. Bio je to vrlo uspješan događaj.
Poslao sam e-mail predstavnicima Ambasade BiH u Londonu da nam se pridruže i da nas posavjetuju gdje je najbolje mjesto za uplatu novca, ali oni nikada nisu odgovorili - govori Čuturić.
46 zemalja posjetio je do 23. godine
Zenica je jedini grad koji mogu zvati svojim, jer su svi drugi bili samo prolazni, kratkoročne stanice
