- Supruga desetak godina ima problema s bubrezima. Nakon što je otkazao jedan, drugi je radio s problemima, a od 2005. je na dijalizi. Oni koji idu na dijalizu i njihovi ukućani znaju koja je to muka i kako se svi osjećaju. Još 2005. sam izrazio želju da joj doniram bubreg, ali zakon je to omogućio tek 2006. godine - priča nam Safet, dok Hamida briše suze slušajući nas. Godinama su ljekari uvjeravali Golube da je transplantacija nemoguća, jer im bubrezi nisu "podudarni". Safet je čak pomišljao da javno ponudi na prodaju svoj bubreg da bi novcem bio u prilici da supruzi kupi drugi bubreg.
- Saznao sam za jednu kontakt emisiju i javio se za učešće. Tu sam upoznao doktora Emira Hodžića iz tuzlanskog Univerzitetsko-kliničkog centra (UKC). On mi je rekao doslovno: "Safete, medicina je uznapredovala, bitno je da imate istu krvnu grupu". A upravo to, imali smo istu krvnu grupu. Našoj sreći nije bilo kraja - prisjeća se Safet. Hamida navodi da su, prije transplantacije, bili na šest-sedam pregleda u Tuzli, uslijedilo je vađenje nalaza, pripreme, a onda određivanje termina.
- Sve je trajalo kao cijela vječnost. Planirani smo početkom septembra, a onda se dogodila smrt djevojke, čiji su organi donirani za četiri osobe pa je naša operacija prolongirana. Konačno, 24. septembra se dogodila transplantacija Safetovog bubrega meni. Sve je proteklo dobro. On je izašao za nekoliko dana, a ja ove sedmice - priča nam Hamida. Njih dvoje su već bili na kontroli i tuzlanski ljekari su prezadovoljni oporavkom.
- Dogodilo se da sam supruzi, dok je ležala na UKC-u, napisao pjesmu, koja je krenula iz mene. Pročitao sam je uživo u programu radija Kalman, a supruga je slušala na tranzistoru u sobi. Tad su nas prozvali "zeničkim golubom i golubicom" - priča nam Safet. Uslijedila je naredna pjesma, pa opet... Pisao je čak i iz bolesničke sobe, a supruzi ih čitao telefonom, u drugo bolničko krilo. Ipak, kaže, nema namjeru da se po stare dane bavi poezijom nego je samo na taj način iskazao ljubav prema supruzi, za koju je bio spreman dati i dio svog tijela. Safet i Hamida imaju dva sina i troje unučadi. Svoje penzionerske dane u Gnjusima kod Zenice provode u radu oko kuće, poljoprivredi i sretnim trenucima provedenim sa svojim najmilijim. Safet nas, na izlasku, ispraća riječima: "Vjerujemo da će nam Allah podariti još puno takvih dana, a sada je najbitnije da se Hamida potpuno oporavi, da nastavimo uživati i biti sretni!". Gotovo uglas, Hamida i Safet nas obavezuju koga od ljekara i osoblja UKC Tuzla da spomenemo.
- Prije svega, načelnik službe doktora Emir Hodžić, od njega je sve krenulo i on je bio glavna podrška. Ljekari koji su nas operirali Senaid Trnavčević i Mustafa Bazardžanović, te Alemdar Sulejmanović. I obavezno, navedite i glavnu sestru Maidu, ona i sad brine o nama, kontrolama, nalazima. Ma svi, svi koji rade s ovim ljudima su ljudine, sjajno su nas primili i pomagali, kažu nam ovo dvoje sretnih Zeničana.
