Major Sifet Kasumović pilot je Oružanih snaga BiH. Od početka nesreće bio je zadužen za koordinaciju evakuacije žitelja sela u regionu Željeznog Polja i Topčić Polju. S obzirom da dobro poznaje to područje, jer je rođen u Željeznom Polju, bio je od velike pomoći pilotima iz Austrije, Slovenije i Švicarske, ali i pilotima Oružanih snaga BiH koji slabije poznaju teren.
“Znate onu narodnu “kartu čitaj, seljaka pitaj”. U ovoj situaciji ja sam bio taj seljak, jer znam teren i mikrogeografiju. U situaciji u kojoj ljudi sa terena javljaju da trebaju pomoć,
trebalo je sletjeti u selo što nije uvijek jednostavno. Kao neko ko odlično poznaje taj teren, bio sam zadužen za koordinaciju evakuacije. Stranim pilotima je bilo najdraže kada sam bio član posade, jer im u toj situaciji nije bio potreban ni GPS niti navigacija”, priča 43-godišnji Kasumović, ponosan što je bio dio čitave akcije. Kasumović je prije rata krenuo na vojnu akademiju, a početak rata zatekao ga je na trećoj godini. Uključio se u odbranu BiH i bio u pješadiji sve do 1995. kada je organizovana Ratna oficirska škola u Zenici.
Za pilota helikoptera školovao se do 1998. godine, u Zenici i Bihaću. Nakon toga diplomirao je na Fakultetu političkih nauka, gdje se prebacio sa treće godine studija prava. Iskusni pilot helikoptera od 2010. godine je oficir za sigurnost u Komandi brigade Zračnih snaga i protivzračne odbrane OS BiH u kasarni “Kozara” u Banjoj Luci. Komandne dužnosti sa sobom povlače i manje vremena provedenog za upravljačem helikoptera, pa je major Kasumović i proteklih sedmica u evakuacijama učestvovao kao član posade. Njegova pojava u selu ulijevala je ljudima povjerenje, jer je tokom rata bio komandant bataljona u Željeznom Polju.
“Dešavalo se da kada sletimo u selo svi najednom nahrle prema helikopteru. Prednost su imali bolesni, invalidi, starci, žene i djeca a onda tek ostali. Bilo je situacija da u helikopter uđe dijete a majka ostane napolju. Ili obrnuto. Srce se stezalo, ali se na kraju ipak sve dobro završilo. Kada su uspostavljeni kontakti na terenu, evakuacija i doprema pomoći je tekla bez problema. Piloti iz inostranstva kažu da je punkt na Crkvičkom brdu bio daleko najorganizovaniji u zemlji”, kaže Kasumović.
Uskoro bi mogao dobiti i čin pukovnika Major Kasumović, otac sina Imrana, studenta informacionih tehnologija na Američko - bosanskom univerzitetu u Sarajevu i kćerke Melise,
učenice trećeg razreda Srednje medicinske škole u Zenici, deset dana je učestvovao u evakuacijama i dopremi pomoći. Dok su djeca bila angažovana kao volonteri, a supruga Zineta u stanu u Crkvicama prihvatala njegovu porodicu iz razorenog Željeznog Polja i Topčić Polja, Sifet je čak i slobodne dane provodio u helikopteru.
“Ima tu više razloga. Želio sam da budem lično miran i da znam da sam dao sve od sebe. Osjećao sam potrebu da pomognem svojim kolegama, jer ja opet bolje poznajem teren
nego oni. Na kraju krajeva, želio sam da pomognem ugroženim mještanima da se sve što prije završi. Hvala im na podršci i povjerenju koje su ukazali meni i mojim kolegama”,
kaže Kasumović. Stanje u pogođenim područjima se normalizuje. Voda se povukla iz svih mjesta uz rijeku Bosnu, a probijeni su alternativni putevi do odsječenih brdovitih sela, tako da su helikopteri prizemljeni. I major Kasumović vratio se svakodnevnom poslu, te školovanju za komandne dužnosti. Uskoro bi mogao dobiti i čin pukovnika, kao potvrdu
vojnih znanja, vještina i iskustva. Potvrdu njegovog herojstva i ljudskosti zauvijek će u svojim srcima i sjećanjima nositi oni čije je živote nesebično spašavao.