Pitanje izbora - Kenan Crnkić - Njegova knjiga „Sedam tajni uspjeha“ prije nekoliko dana stigla je na police knjižara u cijeloj BiH. Crnkić kao uspješan menadžer i dobitnik nagrade „Menadžer decenije“ ništa nije prepustio slučaju, pa je oko sebe okupio cijeli tim, prateću „internet-infrastrukturu“, blog, internet-stranicu, Facebook, Twitter profil…
Bit će to, jasno je, ekonomski uspješan projekt. Ali, 35-godišnji Crnkić kaže da dobra prodaja knjige, praktičnog vodiča za uspjeh svakog pojedinca, nije meta u koju gleda. Njegove su namjere dublje, a svrha projekta dalekosežnija.
- Želim da ljudi počnu slaviti uspjeh. Da dobri ljudi, oni koji rade i uspijevaju, budu zvijezde, uzor mladima. Mi nismo uspješna zemlja, svi govore i statistika to pokazuje, ali imamo pojedinaca za ponos. Njihove priče se trebaju čuti, i mladi u njih trebaju gledati. Zato sam sabrao sedam tajni - praktičnih savjeta kako svako može postići lični uspjeh. Kod nas to još niko nije uradio - kaže dr. Crnkić. Otkud da, faktički, bankar, ekonomista, neko iz struke koju ljudi doživljavaju hladnokrvno piše knjigu o samopomoći, ličnom uspjehu pojedinca?
- Moja cijela karijera jeste vezana uz finansijski sektor. Počeo sam od običnog službenika i stigao do generalnog direktora, i bio na toj poziciji sedam godina. Paralelno s tim gradio sam i akademsku karijeru. To mi je omogućilo kombinaciju teoretskog i praktičnog znanja i iskustva. Tema uspjeha i uspješnosti kod nas je zanemarena. To sunce uspjeha koje je sijalo hiljadu godina sija i danas, a principi koji su vrijedili u vrijeme Rokfelera i Karnegija su jednaki. Međutim, potisnuti su iz života i javnosti. Mi o uspjehu ne učimo u školi, na fakultetu. To je postala svojevrsna tajna uspješnih pojedinaca. Kao i sve tajne, one su jednostavne. Nakon što sam lično sa 35 godina doživio apsolutnu satisfakciju akademskog, privrednog, porodičnog, ljudskog, finansijskog uspjeha, probudila se želja da napišem knjigu koja treba da nadahne ljude, posebno mlade. Da im pokaže da je uspjeh moguć i da je to pitanje izbora. Htio sam da im pružim jednostavan i praktičan vodič, korak po korak do uspjeha.
Šta Vi smatrate uspjehom, jesu li samo bogatstvo, slava, neki ga vide u ličnoj smirenosti, ljubavi, prijateljima. Imaju li neki kriteriji, kako to mjerite?
- Uspjeh je egzaktna stvar. On je proizvod naših odluka i izbora. Svejedno je šta žele da budu, profesori, privrednici, advokati novinari. Princip je isti, sve su ostalo nijanse. Svako je poglavlje tako koncipirano da motivira i nudi na svom koncu konkretne korake objašnjene na jednostavan način.
Ova knjiga je moj lični napor da počnemo stvarati uspjeh, kao pojedinci, kao grupa i društvo. Ne postoje dobra ili loša vremena za uspjeh. Najveći uspjesi su i nastali u teškim vremenima.
Većina ljudi kuburi s neuspješnim poslovima, karijerama, male su zarade ako ih uopće i ima. U takvoj atmosferi mnogi govore da bogatstvo nije uspjeh, već zadovoljstvo onim što imaš?
- Prva tajna i govori - definiraj cilj. To znači da je uspjeh individualna stvar. Mi sami trebamo odlučiti šta je uspjeh. Ali, često ljudi miješaju želju i cilj. Studente pitam šta vam je cilj u narednih pet godina, a neki kažu - želimo biti sretni. Ali, to nije cilj, to je želja.
Zanimljiva je priča o Rokfeleru. On je bio daleko najbogatiji čovjek u historiji. Ono što je on imao u svoje vrijeme kada bi se pretočilo u današnje vrijednosti je daleko više od bogatstva bilo kojeg pojedinca danas. U jednom rijetkom intervjuu, kada su ga pitali kako postići uspjeh, on je rekao da je prostudirao hiljade knjiga i upoznao hiljade uspješnih ljudi, što ga je dovelo do zaključka da su za uspjeh potrebne samo dvije stvari: prva, da čovjek tačno zna šta želi, a druga da bude spreman da plati cijenu za to. Ja ne definiram šta je uspjeh, za nekog je uspjeh biti milioner, a za nekoga biti dobar otac, ali donosim principe uspjeha za sve.
Šta Vas je motiviralo da pišete knjigu, s obzirom na to da se danas ne čita mnogo?
- Dođete u fazu kada poželite podijeliti s drugima osjećaj koji imate. Šta danas stimulira uspješne da nastave dalje? Spoznaj svrhu. Zamislite da ste na vlastitoj sahrani ili dženazi. Šta ostaje iza vas, po čemu ćete biti upamćeni? U mojoj knjizi prije svake tajne ima po jedna kratka priča. U jednoj, a to je istinit događaj, se kaže kako je Alfred Nobel sanjao u novinama svoju smrtovnicu, zapravo in memoriam u kojem je bio naslov „Umro je genije zla“. Trgnuo se i zapitao da li želim da me tako zapamte.
Dinamit koji je izumio donio je dosta dobrog čovječanstvu, ali i mnogo zla. Zbog toga je on okrenuo pravac svog života i danas Nobela svi pamtimo po Nobelovoj nagradi, a dinamit je u drugom planu. Dakle, i ja sam se zapitao, kada sam postigao što jesam, šta mogu uraditi za društvo u kojem živim. Kakav trag ću ostaviti. Iznenađen sam činjenicom da ovakvih knjiga, domaćih autora, samopomoći kod nas nema.
BiH kao država i njeni građani žive pod zvonom propale države, crnog scenarija, upitne budućnosti. Kako pričati o uspjehu u takvom okruženju?
- Ova moja knjiga, ali i blog, Facebook i Twitter profili koji prate ovu priču su moj doprinos u borbi protiv te apatije. Ja postavljam na internet samo pozitivne stvari, samo dobre i lijepe riječi. U politici imamo dovoljno kompetentnih ljudi, i ne mislim da bi doprinio u tome nešto, imamo menadžera edukatora, ovo je moja misija.
Želim da doprem do mladih ljudi. Knjiga ima povoljnu cijenu, ali neprocjenjivu vrijednost. Svugdje je teško, vidio sam cijeli svijet. U Španiji je teško, u Francuskoj nema posla, ali nije bezizlazno. Postoje rješenja. Mnogo je primjera mladih koji su počeli svoje biznise. Moramo jače i više slaviti uspjeh. Mi nismo uspješna država, svi podaci govore, ali ne znači da ne možemo biti. Na kraju knjige pozivam i ohrabrujem ljude, kad osjete tu strast i slast uspjeha, da podijele poruke iz knjige s najbližima.
Nema izgovora
Iskreno, mnogi će reći lako je njemu pričati o uspjehu, ima firmu, dobar posao, otac mu je bio političar, pomogla mu je porodica...
- Postoje tri vrste ljudi. Oni kojima okolnosti upravljaju. Oni u okolnostima nalaze izgovor. Drugi su oni koji dopuštaju da drugi ljudi upravljaju njihovim životima. Kažu ne mogu ja ništa, šef mi je ovakav, nije mi otac pomogao. I postoje oni koji upravljaju svojim životima. Oni su svjesni da nema izgovora.
Uspjeh je akcija. Poduzetništvo je od riječi poduzeti nešto. Ustati i pokrenuti se. Ja sam cijeli svoj život radio i studirao. Nisam počeo kao direktor, nego kao službenik. Problem je što mi ponavljamo floskulu da se ovdje sve oprašta osim uspjeha. To je užasna tvrdnja. Ja sam ponosan na sve one koji su uspjeli i odakle zavist i ljubomora i kakvu poruku šaljemo mladima. Trebam li svom četverogodišnjem sinu reći: „Utopi se u prosjek, nemoj se isticati“ ili „Nemoj biti uspješan, neće te voljeti“.
Imamo li mi uspješnih ljudi i ko su oni?
- Imamo, ali ih nedovoljno afirmiramo i ne dajemo im prostora. Pogledajte kako Amerikanci slave svoje uspješne ljude. Gledao sam Donalda Trampa, koji nije pjevač, nogometaš, nego biznismen, a ljudi na ulici vrište kada ga vide, žele se rukovati s njim. Oni su ponosni na njega. Tramp je u životu bankrotirao najmanje šest puta i isto toliko puta se podizao. Željni su ljudi pozitivnog primjera. Na koga će se naša djeca ugledati. Nije dovoljno imati samo uspješnog sportistu, ali mogu li sva naša djeca biti Džeko? Treba nam uspješnih privrednika, advokata, političara, ljekara… Njihov uspjeh mora biti uzor kako bi i druge stimulirali da idu naprijed. Nama trebaju uspješni ljudi u realnom sektoru.
Mislite u ekonomiji?
- Da. Pogledajte ovu činjenicu: 99 posto biznisa u Evropskoj uniji su mala preduzeća, 92 posto mikropreduzeća. Oni su kičma i krvotok EU. Treba nam takvih mladih ljudi koji su spremni odvažiti se u biznis.
Grozno je saznanje da će većina studenata kada ih pitate šta žele - svoj biznis ili posao u državnoj firmi - reći ovo drugo. Ne znam zašto se ljudi boje krenuti u posao. Na BBC-u imate fantastičnu emisiju koja se zove „Zmajevo gnijezdo“, gdje sjedi pet uspješnih privrednika, a ljudi dolaze s idejama za biznis. Oni onda ulažu novac u najbolje ideje i prate njihov razvoj. Ne kažem da ne trebaju ljudi gledati „Farmu“, ali zašto nemamo ovakav program? Sad imamo masu djece koja želi da pjeva, ali ne mogu svi biti zvijezde, zašto ih ne bismo potakli da budu poduzetnici da promoviramo tu vrstu uspjeha? Država mora uraditi svoj dio posla, olakšati uvjete, poreze uskladiti itd., ali i ljudi trebaju biti hrabriji.
Onda, otkrijte nam jednu od tajni iz knjige?
- Na početku knjige, uz malo iznenađenje, je i odlomak iz priče „Alisa u zemlji čuda“ kada Alisa sreće mačka i pita ga kojim putem da krene, a on odgovara: „Gdje želiš stići?“ „Ne znam“, kaže Alisa, a mačak kaže: „Onda nije važno ni kojim putem ćeš krenuti“. Samo tri posto ljudi ima zapisane ciljeve, a svi ostali rade za njih.
Ništa nije tako moćno kao ideja kojoj je vrijeme došlo
- Kada sam napustio direktorsku poziciju, zapravo prepustio je svojim saradnicima, a što je rijetkost jer većina ljudi, faktički, umire u fotelji, imao sam i jedan težak zdravstveni problem. To me je probudilo. Dvije godine sam radio na knjizi, kako kaže Gete, potrebno vam je 30 godina za uspjeh preko noći. Ovo je plod istraživanja i mukotrpnog rada, a ništa nije tako moćno kao ideja kojoj je vrijeme došlo – kaže Crnkić
Simbolika broja sedam
Zašto sedam tajni, mora da ih ima i više?
- Sedam. Jako sam vezan za taj broj. On ima moćno i važno značenje u svim kulturama i religijama. Ako postoji jedna stvar koja je imanentna svim kulturama, to je simbolika broja sedam. U numerologiji znači tajnu, Fatiha ima sedam ajeta, sedam krugova je oko Kabe u Tavafu, sedmica je u središtu Davidove zvijezde, sedam je duginih boja, dana u sedmici, sedam nota… I za mene lično ima posebno značenje.
