21 Decembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 19 Februar 2013 23:11

Grebovići, dvije godine bez struje

 

U Donjoj Mutnici kod Zenice svi znaju za šestočlanu porodicu Grebović. 

 

- To su vam oni što žive bez struje, baš se pate,  reče nam mladić ispred automehaničarske radnje. Koju raskrsnicu dalje, zaustavismo dječaka sa poderanom torbom i isprljanim hlačama. 

 

- To je moj babo, Vi trebate kod nas, reče nam jedanaestogodišnji Mirsad. Vraćao se, priča nam,  «iz kupljenja željeza». Nekoliko stotina metara dalje radilište je budućeg auto-puta, pa mu radnici u torbu ubace poneki komad, koji on odnese i proda na otpadu. 

 

- Pomažem babi, ali njega su uhvatila leđa, ima mjesec, pa moram sam. To radim ujutro, pa sad žurim da se presvučem, da ne zakasnim u školu, priča nam kao «veliki», dok nas vodi ka trošnom, još izvana vidljivo vlažnom prizemnom kućerku. 

 

Na pragu nas dočekuje najmlađa, petogodišnja Elvedina. Najpričljiviji član porodice kaže nam da je jedva čekala da «joj se brat vrati sa posla». 

 

- Voljela bi da moj brat ne ide više u željezo. Voljela bi da i babo ne ide. Ja ću najesen u školu i treba mi da mi pomaže jer je prvi razred najteži, kaže nam još «sa vrata». Kuća bez struje. Nema potrebe za daljim opisom. Kažu, već dvije godine su u njoj. Prošlogodišnji zemljotresi proizrokovali su kvarove na instalacijama, pukotine na zidovima. 

 

Esad Grebović je prognanik iz Dervente. U Donjoj Mutnici živi u napuštenoj kući porodice koja je u inostranstvu. Supruga Murada, kćerke srednjoškolka Medina (16), osnovci Rahima (13) i Mirsad (11) i najmlađa, ljubimica Elvedina (5). Promjenili su nekoliko prognaničkih kampova, privatnih smještaja. I u samoj Mutnici su se preseljavali dva – tri puta, kako gazda proda kuću. 

 

- Za kuću sa dva duluma zemlje nam traže 27.000 maraka. Najgore je što nam gazdarica ne da da obrađujemo zemlju, što bi nam pomoglo da preživimo. Ovako Esad, a uz njega i Mirsad, idu uraditi kome šta treba, sad kupe željezo, kazuje nam Murada, dok zbog nas pokušava zapaliti vatru u očigledno danima nekorištenom šporetu. 

 

Za nevjerovatnu sudbinu Grebovića saznali smo od Irnese Ramić-Tahić, aktivistkinje Fondacije «Pomozi.ba», koja je u Zenici pokrenula akciju pomoći, koja već daje prve rezultate. Grebovićima su prikupljena sredstva za ogrjev, te da ne budu bukvalno gladni. U toku je procedura da dobiju broj računa, na koji bi im dobri ljudi mogli uplatiti pomoć. 

 

- Nazvao nas je jedan njihov komšija i kazao – ti ljudi bukvalno ne jedu po dva tri dana. Sve se pogoršalo otkako se hranitelj razbolio, kaže nam Irnesa. 

 

Priča u priči je Rahima, koja  je uspjela da prethodnu godinu i prvo polugodište završi odličnim uspjehom. 

 

- Trudim se na času da što pažljivije upijam što nastavnici predaju, teko da mi je kući lakše, samo ponovim čim dođem iz škole i eto, jednostavan je «recept» ove djevojčice, «odlikašice uz svijeću». 

 

Najstarija, Medina, za vrijema naše posjete bila je na nastavi u Ugostiteljskoj školi, gdje uči za poslastičara. 

 

- Kad seka završi školu, nauči da pravi kolače, ja ću joj pomagati da umjesto mame nas dvije pravimo pite i kolače, kazuje nam na kraju posjete Elvedina. Pogled njene majke Murade kazuje da razmišlja kako da danas nahrani porodicu. I sve to bez struje, u 21. vijeku.

 

Porodici Grebović se može pomoći putem:

računa otvorenog kod Raiffeisen bank dd filijala Zenica

broj računa 161 055 000 000 0032 broj  095505428-3

na ime Esad Grebović, Mutnica 66, Zenica.

Uplate iz inostranstva se mogu ostvariti preko Raiffeisen Bank dd BIH  

- SWIFT code RZBABA2S, IBAN code - BA391612550012373543,

također na ime Esad Grebović, Mutnica 66, Zenica.

 

grebovici002