- Treniram svakodnevno i polako se pripremam za početak sezone. Sa mnom treniraju Mujo Tuljković i Dinko Peljto - kaže Bajramović na početku razgovora za "Sport".
O svojim košarkaškim počecima Bajramović kaže:
- Počeo sam da treniram u Zenici na nagovor prijatelja. Bio sam visok i igrali smo često basketa. Nikad nisam volio sport, bio sam nemirno dijete, ali je sudbina odlučila da budem košarkaš. Sjećam se da sam vrlo malo bio u kadetima Čelika, te sam odmah bio prebačen u juniore, a onda i vrlo brzo u seniore.
Kaže da pamti i debi u Zenici protiv Sarajevo Citrusa.
- Meni je bilo 16 godina i postigao sam koš, što je bio zaista veliki događaj za mene. Za Čelik sam igrao šest godina i imali smo odličnu ekipu, igrače kao što su Ivan Opačak, braća Kahrimanović... ali nam je uvijek nešto nedostajalo da postignemo neki veći rezultat.
Potom slijedi prelazak u sarajevsku Bosnu, sa kojom je osvojio i titulu prvaka BiH.
- U Bosni mi je bilo odlično, a najviše pamtim naše utakmice u ABA ligi, kad je na tribinama bilo i po sedam hiljada navijača. Iako sam mogao, nisam htio da odmah odem u inostranstvo, da se ne izgubim kao mnogi do tada. Odlučio sam se da idem stepenicu po stepenicu. Lakše je bilo preći iz Zenice u Sarajevo i igrati pred svojom porodicom i prijateljima, nego odmah otići u bijeli svijet.
Potom slijedi odlazak u Evropu. Igrao je u Njemačkoj, Litvaniji, Ukrajini, a prošlu sezonu završio je u Turskoj.
- U karijeri mi je bio svugdje lijepo, pogotovo je bio Berlin lijep za život, dok su drugi gradovi gdje sam živio bili mnogo manji. Ipak, u Albi se nisam slagao sa trenerom Lukom Pavićevićem jer on nije cijenio krilne centre.
Posljednju godinu je igrao sa velikim uspjehom u Banvitu, a o tim danima ovaj košarkaš kaže:
- Zadovoljan sam godinom u Banvitu. Igrao sam u prosjeku 22 minute uz nešto više od 11 poena. Trener Banvita Ene Orhun je vrhunski stručnjak i njegova filozofija je da igra sa svih 12 košarkaša.
Pogotovo sam dobro i kvalitetno igrao u play-offu gdje smo se plasirali u polufinale. Sad sam trenutno bez kluba i ne znam gdje ću nastaviti karijeru.
U Turskoj je igrao sa saigračem iz Bosne Lanceom Williamsom, dok je bio u stalnom kontaktu sa Goranom Ikonićem.
- Lance je odličan momak. Često smo bili jedan kod drugog i družili smo se van parketa. On često priča o tome kako mu je bilo lijepo u Sarajevu. Također sam bio stalno u kontaktu sa Ikonićem. Dobro je igrao sa Karsiyakom ove sezone.

U karijeri je dvije godine igrao Euroligu nastupajući za Lietuvos Rytas.
- Te su utakmice nešto posebno. Meni lično je bilo najlakše igrati Top 16 fazu jer je tu suđenje na vrhunskom nivou. Bio sam peti strijelac i peti skakač Eurolige.
Najviše pamti dvije utakmice, kad je osvojio naslov prvaka sa Bosnom i sa Lietuvos Rytasom.
- Utakmice između Bosne i Širokog u to vrijeme su bile nezaboravne. Kad se samo sjetim igranja pred sedam hiljada navijača... U odlučujućoj utakmici postigao sam 41 poen. U Čeliku sam na jednoj utakmici dao 45, ali ovo je bilo ipak veće postignuće. U Litvaniji sam sa Lietuvos Rytasom imao najbolju statistiku, ali je za MVP igrača morao biti proglašen domaći košarkaš.
Za reprezentaciju BiH je igrao 12 godina, a četiri godine je bio kapiten.
- Debitovao sam na Eurobasketu 2003. u Švedskoj kod Draška Prodanovića. Na tom prvenstvu sam kod 30 razlike za Francuze postigao koš sa svog koša. To sam uradio u revoltu jer su nas Parker i drugovi razbili. Na tom EP sam igrao svega četiri-pet minuta. Također sam igrao na EP 2005. u SCG i na EP u Litvaniji prošle godine. Iz reprezentacije ću zauvijek pamtiti druženja, a najviše vremena sam provodio sa Edinom Bavčićem, koji je odličan momak. Također ću pamtiti da sam dva puta igrao protiv Dirka Nowitzkog, koji je vanserijski košarkaš.
Kaže da je Aleksandar Petrović u pravi momenat podmladio ekipu i da mu nije krivo što nije više u reprezentaciji.
- Mislim da je ovo pravo vrijeme da se podmladi reprezentacija. Meni sad više nije žao jer je vrijeme da se posvetim porodici.
O kvalifikacijskoj grupi za EP Bajramović kaže:
Danas svako igra kvalitetnu košarku i neće nam biti lako da se izborimo za EP. Grupa nije lagana kao što se misli, vidim i Rumunija se ozbiljno priprema. Mislim da se uz odlične pripreme moramo plasirati na EP.
Njegov nasljednik na mjestu kapitena reprezenacije, Mirza Teletović, je otišao u NBA.
- Želim mu da uspije. Ima potencijal za NBA ligu. Da uspije trebat će mu i sreća, pogotovo će mu biti teška prva godina jer svakome treba vrijeme adaptacije. Također će mnogo zavisiti od trenera da li će mu dati priliku, a ja sam uvjeren da, ako je dobije, Mirza če je i iskoristiti - kaže Bajramović, koji je dodao da je najviše naučio od prezimenjaka Mensura, sa kojim je u daljem srodstvu. 
Bajramović je u karijeri igrao sa mnogim velikim igračima, no ipak jenog posebno izdvaja...
- Najbolji košarkaš sa kojim sam igrao je Šarunas Jasikevičius, sa kojim sam igrao u Lietuvos Rytasu. Oduševio me na sto načina. Trener kaže jedno da radimo, a on prepozna da to nije dobro, pa promijeni akciju na svoju ruku. Iako je u poodmlaklim igračkim godinama, on i sad može igrati gdje god poželi. Što se tiče pojedinačnog kvaliteta, najbolji igrač je Khali El-Amin, dok je u kolektivnoj igri prednjačio Chuck Eidson.

- Otac Nizam živi u Zenici i najveća mi je podrška u životu. On je ekonomista i vodio je svu moju statistiku, tako da znam da sam u karijeri digrao 637 utakmica, ukupno 15.804 minute i postigao 8.700 poena ili u prosjeku 13,66 po utakmici. Majka Jasminka je, nažalost, preselila na ahiret još dok sam igrao u Bosni. Suprugu Zlatu sam upoznao u Skenderiji, ona je bila odbojkašica Željezničara. Imamo četverogodišnju kćerku Sarah i sina Riada, kojem su četiri i po mjeseca.

- U slobodno vrijeme odem na pecanje. Često, kad sam u BiH, odem na Buško jezero i na Drinu i tamo odmaram. Inače, ovo ljeto ću otići na poziv mog prijatelja Slavena Rimca, na more sa porodicom na Hvar.