"Tokom rata, put za Zenicu bio je jedini izlaz ka slobodnoj teritoriji. Grad Zenica postao je dom brojnim izbjegličkim kampovima i sjedištima međunarodnih humanitarnih organizacija. Ovaj put nade ovjekovječen je na ovoj slici.

Na licima se prepoznaju strah i bol. U zoru, pod uličnim lampama koje su ugašene, muškarci, žene i djeca hodaju duž puta ka zeničkoj sigurnosti. Nekoliko djece drži podignute i ispružene dlanove kao pozdrav ili protest. Boje na slici su zamućene, a oblici tijela i lica iskrivljeni i izgledaju skoro kao karikature.

Uprkos ratnim dešavanjima, vidimo tračak nade nebu i ekspresiji ljudi u dubini slike.", kažu na web stranici Artlecture o ovoj slici.

Zenicablogu ustupio Afan Abazović