I nije Suljić jedini ubica koji je višestruko koštao društvo i državu. Njegov predmet pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu objedinjen je s onim Fikreta Hadžića, trostrukog ubice iz Lukavca, koji je po istom osnovu tužio BiH. Hadžić je dobio oko 30.000 KM "na ime nematerijalne štete", a u ranijim sporovima pred domaćim sudovima država mu je već bila isplatila 18.000 KM. On je smatrao da 18.000 nije dovoljna satisfakcija za ono što je, kako je tvrdio, preživio u Odjelu forenzike zeničkog zatvora, pa je još 30.000 dobio od države uz pomoć Strazbura.  Hadžić, koji je 2001. brutalno izrešetao tri osobe, još 2005. dobio je odštetu od BiH u iznosu od 18.000 KM nakon nagodbe s vlastima da mu se ona isplati, a da on zauzvrat odustane od daljnjih tužbi i bude prebačen iz zatvora u psihijatrijsku ustanovu. Međutim, nije prebačen na psihijatriju, pa je nastavio s tužbama i stigao do Strazbura. 

Iako su obje ove presude apsurdne i nelogične, pravnici su svjesni da one proizilaze iz strogih pravila i propisa Vijeća Evrope, odnosno Konvencije o ljudskim pravima, čija je i BiH potpisnica. To su i Suljić i Hadžić, ma koliko prema ocjenama iz presude bili neuračunljivi u trenutku izvršenja teških krivičnih djela, dolaskom u zeničku forenziku "skontali" i preračunali u marke. Država BiH, nažalost, nije ništa naučila iz ova dva slučaja, iako već godinama postoji jasno upozorenje od Evropskog suda za ljudska prava da, ukoliko pod hitno ne izgradi kapacitete za smještaj zatvorenika proglašenih neuračunljivim, to bi je moglo itekako koštati. U međuvremenu je samo povećan broj suljića i hadžića, a adekvatna ustanova još nije sagrađena. Psihijatrijska klinika na Sokocu još nikada nije profunkcionirala, iako je u tu ustanovu država uložila silne novce. To priznaju i u Uredu zastupnika Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, gdje tvrde da u sadašnjoj situaciju nemaju nijedan argument s kojim bi u Strazburu branili poziciju države.  Zikreta Ibrahimović, zamjenica zastupnice Vijeća ministara BiH pred Sudom u Strazburu, u izjavi za "Dnevni avaz" kaže kako je sve ono što je trebalo poduzeti da ne dođe do ovakvih posljedica jasno formulirao i Ustavni sud BiH. 

- Kako to nije ispoštovano od 2005. godine do danas, posljedice snosi budžet, odnosno porezni obveznici. Podsjećam da je negdje u novembru 2005. vraćen iz Parlamenta FBiH zakon o ustanovi za smještaj mentalno oboljelih lica - Misoča, navodno zbog protivljenja Općinskog vijeća Ilijaš. I tu se stalo - podsjeća Ibrahimović. Dalje navodi da je država još u februaru 2006. imala na raspolaganju i donaciju Vlade Švicarske od 2.800.000 franaka, pa je odlukom Vijeća ministara osnovana Jedinica za provedbu projekta sanacije Psihijatrijske klinike Sokolac, a za koordinatora postavljen Slobodan Ećimović.

- Do danas objekt klinike i ustanova koju je osnovala Vlada RS za smještaj pacijenata iz oba entiteta i Brčko Distrikta nije u funkciji, jer nedostaje 1.600.000 KM za dovršetak i opremu - kaže Ibrahimović. Odgovor na pitanje zašto se ne ubrza osposobljavanje Psihijatrijske klinike na Sokocu za smještaj mentalno oboljelih zatvorenika nema ni ministar pravde BiH Bariša Čolak. U razgovoru za naš list tvrdi da je svjestan ovog problema i posljedica koje on nosi sa sobom, ali da u ovom trenutku ne zna gdje bi se moglo naći nedostajući novac za kliniku na Sokocu. Za ranije slučajeve smještanja neuračunljivih počinilaca krivičnih djela u zatvore, umjesto u bolnice, ministar Čolak, iako se ovo "rješenje" pokazalo preskupim, smatra da ima jednostavan odgovor.

- Logičnije ih je bilo smjestiti u zatvore nego ostaviti na slobodi, gdje su mogli počiniti novo kazneno djelo. Mene i sada zovu iz jedne općine i žale mi se da u njihovoj sredini hodaju opasni psihički bolesnici koji im mogu nauditi, a ja ne znam šta da im kažem - žali se Čolak, pokazujući svoju i nemoć Ministarstva na čijem je čelu u ovakvim situacijama. S druge strane, Čolak je, kaže, svjestan stalne prijetnje isplata po tužbama zatvorenika, ali tvrdi da ne zna kako bi Vijeće ministara moglo pomoći instituciju čiji je osnivač Vlada RS. Sve ovo dovoljno govori koliko su vlasti u našoj zemlji ozbiljno shvatile cijeli problem! A koliko je BiH do sada isplatila novca presuđenim ubicama i drugim počiniocima krivičnih djela koji su uz ljekarski papir dobili manje kazne, a sada i svoja nedjela debelo unovčavaju, teško je saznati. Sigurno je, ipak, da je riječ o ogromnoj sumi novca. Koliko je to tačno, nismo uspjeli saznati, jer iz Ministarstva finansija FBiH danima ne stiže odgovor na ovo naše pitanje, a u Uredu zastupnika Vijeća ministara BiH, iako priznaju da se iz budžeta plaćaju enormni iznosi u ove svrhe, ne pokušavaju ni sakriti da od javnosti kriju ovaj podatak. 

- Isplaćena je prilična suma novca, o čijoj visini, zbog zaštite povjerljivih podataka, ne možemo govoriti - kaže Zikreta Ibrahimović. Fikret Hadžić, koji je od države inkasirao ukupno 48.000 KM, u lukavačkom naselju Koksara 2001. godine je iz poluautomatske puške ubio braću Seada i Amira Kahrića te svog rođaka Nijaza Omerdića. Osuđen je na 21 godinu zatvora. Iako je prvobitno bio upućen na obavezno psihijatrijsko liječenje uz mjeru nadzora, i njemu je, kao i Suljiću, sud ovu presudu kasnije ukinuo i uputio ga u zatvor u Zenici, gdje se i danas nalazi. Nagib Suljić iz Potpeći kod Srebrenika 23. novembra 2002. godine ubio je u kući sjekirom u glavu svoju nevjenčanu suprugu Jasminku Popović. Nakon toga je iz komšijine kuće pozvao policiju i prijavio da je počinio monstruozno ubistvo. Kantonalni sud u Tuzli osudio ga je 20. januara 2003. na osam godina zatvora i obavezno psihijatrijsko liječenje.

Dnevni avaz