Manja plaća i nemogućnost napredovanja uzrokuju demotiviranost visoko obrazovane ženske populacije, a tvrtke snose rizik od tužbi za diskriminaciju (u Velikoj Britaniji se bilježi rast od 56 posto u broju tužbi). Zbog nižih primanja, žene izlaze s tržišta rada, ne plaćaju više porez i postaju domaćice koje se brinu o djeci, čime država gubi na poreznim davanjima, a BDP raste sporije.

Žene ne mogu uskladiti profesionalne i obiteljske obveze, kaže se u priopćenju i navodi da Njemačka, primjerice, ima najnižu stopu nataliteta, a jaz u plaćama iznosi visokih 23,3 posto.

Nasuprot tome, u nordijskim zemljama i Francuskoj, gdje je visoka stopa zaposlenosti žena i jaz u plaćama manji, a država subvencijama utječe na brigu o djeci, veći je natalitetni prirast.

Po analizi Europske komisije, razlozi jaza u plaćama su u tome što su ženske sposobnosti podcijenjene i kontinuirano se preispituju. Poslovi koji zahtijevaju iste vještine, složenost, izobrazbu i iskustvo niže su plaćeni ako ih obavljaju žene. "Ženski rad" je u nekim tvrtkama obilježen tradicionalnim, društvenim vrednovanjima i rodnim ulogama.

Poslodavci ne znaju objektivno i rodno neutralno odrediti vrijednost radnih mjesta te nude iznos plaće u skladu s društvenim vrednovanjem određenog zanimanja ili na osnovi sposobnosti radnika u procesu pregovaranja. Žene se često susreću s problemom "staklenog stropa" u napredovanju, češće prekidaju karijeru zbog trudnoće, brige o djeci i starijim članovima obitelji, zbog čega gube profesionalne pozicije.

Dan jednakih plaća obilježava se u SAD-u i zemljama Europske unije već nekoliko godina. U Europskoj uniji 2011. godine službeno je uveden Europski dan jednakih plaća, a 2. europski dan jednakih plaća obilježava se ove godine 62. dan od početka kalendarske godine, upućujući na činjenicu da bi žene u Europskoj uniji morale raditi 62 dana više da zarade prosječnu plaću muškaraca 2011. godine.

Europsko zakonodavstvo zabranjuju razlike u plaćama između žena i muškaraca za rad iste vrijednosti.