Lažni pasoš
Osim trojice uposlenika KPZ-a Sarajevo koji su disciplinski odgovarali, a jedan od njih dobio otkaz, niko za ovaj bijeg nije krivično gonjen iako se zna da ovaj terorista nije mogao pobjeći ni iz zatvora ni iz države bez pomagača.
Mnogi koji su sudjelovali u istrazi o bijegu Dimona i danas nerado pričaju o tome jer su mišljenja da pojedincima u najmoćnijim bošnjačkim strukturama itekako nije odgovaralo da Dimon, koji je prešao na islam i u Zenici pod imenom Abu Hamza bio pripadnik brigade "El Mudžahid", bude odveden na saslušanje u Francusku zbog svega što je znao.
Poznavaoci tadašnjih prilika pogotovo su uplašeni jer je tada Dimon s Moludom Bugelanom (Mouloud Boughelan) uhapšen u stanu koji je u to vrijeme bio dat na korištenje Šemsudinu Mehmedoviću (SDA), sadašnjem poslaniku u Parlamentu BiH, a koji je tada obavljao funkciju ministra unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (ZDK).
Prilikom hapšenja ubijen je treći iz "arapske grupe" Abdulah Bedr alias Biniam Zeferini, a ranjen pripadnik MUP-a ZDK Muris Fetić, u kojeg je Dimon iz neposredne blizine pucao iz automatske puške.
Iako je, nakon hapšenja Dimona i Bugelana, objavljena informacija da im je u stanu koji je koristio Mehmedović bila namještena zasjeda, mnogi su i danas skeptični, a pogotovo jer ni poslije toliko godina nije razjašnjen misteriozni bijeg Dimona iz KPZ-a Sarajevo, u koji je prebačen iz zeničkog zatvora, bez obzira na to što je tako opasnom teroristi bilo mjesto iza rešetaka KPZ-a Zenica.
Zato i danas mnogi postavljaju pitanje koliko je politika bila umiješala prste u bijeg ovog opasnog teroriste.
Nakon što je 26. maja 1999. godine s osuđenikom Edinom Džihanom išetao iz sarajevskog zatvora, Dimonu se izgubio svaki trag naredne tri godine.
No, prema pisanju japanske štampe, u julu 2002. godine infiltrirao se s krivotvorenim pasošem u Japan sa zadatkom da oformi mrežu El-Kaide.
Po dolasku je stupio u kontakt s trojicom pakistanskih državljana, s kojima je radio na logističkim pripremama za buduće terorističke napade.
Do septembra 2003. godine sa suprugom Njemicom živio je povučeno u prefekturi Njigata, oko 250 kilometara sjeverno od Tokija, radeći u privatnoj kompaniji za prodaju automobila, čiji je vlasnik bio Pakistanac.
Za to vrijeme policijske agencije naše države, ali i Francuske bezuspješno su tragale za njim.
Uprkos tome što je bio na međunarodnoj potjernici Interpola, uprkos dobroj organizaciji nadležnih službi, naprednoj tehnologiji koja se koristi na aerodromima, kao i homogenosti populacije koja strance u Japanu čini upadljivima, ulazio je i izlazio iz Japana najmanje četiri puta služeći se lažnim pasošem. Uspio je, kao i njegova trojica saradnika, napustiti ovu zemlju prije nego što je bio otkriven.
Tlo za teroriste
Japanski mediji tada su pisali da su njihove vlasti dobile od Sjedinjenih Američkih Država informacije o zavjeri koju je Dimon pokušao organizirati u Japanu.
Ta informacija iznuđena je od Kalida Šeika Muhameda iz vrha El-Kaide, kojeg su Amerikanci uhapsili 2003. u Pakistanu kao jednog od organizatora napada na Svjetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2001. godine.
Japanske vlasti bile su šokirane spoznajom da je njihova zemlja postala "plodnim tlom za teroriste".
Konačno uhapšen
Nakon što je Dimon pobjegao iz Japana, uhapšeni su državljani Bangladeša, Indije, Malija i Pakistana pod optužbom da su prekršili vizni režim i falsificirali isprave, a japanska policija istraživala je njihove veze s Dimonom.
Japanska vlada, čim su počela hapšenja osumnjičenih Dimonovih saradnika, udesetorostručila je novčanu kaznu za sve strance koji ostaju duže nego što im vizni režim dozvoljava, a njen iznos popeo se na čak 27.000 dolara. Također, prekršiocima viznog režima bio je zabranjen ulazak u Japan u narednih deset umjesto dotadašnjih pet godina.
Smatra se da je Dimon, osim osiguravanja finansija i okupljanja članstva u Japanu, gdje živi oko 70.000 muslimana uglavnom iranskog i pakistanskog porijekla, slao i novac za štampanje dva lista na arapskom jeziku u Londonu, poznata po tome što često objavljuju terorističke prijetnje radikalnih islamista.
I kada bi odlazio iz Japana, održavao je redovne telefonske kontakte sa saradnicima u prefekturama Njigata, Kanagava, Saitama i Gunma.
Nakon Japana, prema informacijama policijskih agencija, Dimon je otišao nakratko u Maleziju, a potom u Njemačku, gdje je, konačno, uhapšen u decembru 2003. godine u jednoj hotelskoj sobi kod Minhena.
Pet mjeseci nakon hapšenja u Njemačkoj, izručen je Francuskoj, u kojoj je 2001. u odsustvu osuđen na doživotnu robiju zbog učešća u planiranju terorističkog napada na učesnike samita Grupe 7 u ovoj zemlji 1996. godine, napad na policijsku stanicu, kao i za oružanu pljačku te niz bombaških napada.
No, nakon što je izručen, ponovo mu je suđeno u Francuskoj i ovaj put osuđen je na 30 godina zatvora.
Potjernica za njim zbog bijega iz sarajevskog zatvora, kako nam je potvrdio Kenan Kapo, sadašnji direktor KPZ-a Sarajevo, još je na snazi.
Stražari gledali utakmicu?
Dimon je s Edinom Džihanom iz sarajevskog zatvora pobjegao 26. maja 1999., nekoliko dana prije nego što je trebao biti izručen francuskim istražiteljima. Te noći osuđenici su u sarajevskom zatvoru gledali prijenos finala Kupa šampiona u fudbalu između Bajerna i Mančester junajteda. Gdje su tačno bili stražari, ni nakon toliko godina niko ne želi kazati. No, činjenica je da su Dimon i Džihan te noći prilikom bijega prošli i kroz kuhinju koja je, prema zatvorskim pravilima, trebala biti zaključana. U medijima je tada pisano da su željezne rešetke presjekli, najvjerovatnije, aparatom koji im je dostavljen izvana te se prebacili u dio koji pripada sudskim institucijama, gdje su skinuli s prozora u prizemlju željeznu rešetku, a potom, jednostavno, išetali na sporednu ulicu. No, izvori bliski istražnim organima se ni tada, a ni danas ne slažu s tom konstatacijom jer bi trebalo vremena da isijeku te šipke, a bili bi i bučni, nego smatraju da je to moralo ranije biti pripremljeno.
Biografija Lajonela Dimona
Lajonel Dimon alias Bilal ili Hamza rođen je 29. januara 1971. godine u Rubeu (Lil) u Francuskoj. Studirao je na Univerzitetu u Lilu. Postao je dobrovoljac za dugu prekomorsku službu u francuskoj vojsci. Dodijeljen je 4. puku prekomorske pješadije Perpinjan (Istočni Pirineji), a učestvovao je i u francuskim trupama u UN operaciji "Vratiti nadu" u Somaliji. Dodijeljen je potom 5. puku prekomorskih mješovitih snaga u Džibutiju.
Prešao je na islam i u oktobru 1993. vratio se u Francusku. U Bosnu dolazi u maju 1994., da bi do kraja 1995. pod imenom Abu Hamza bio u brigadi "El Mudžahid" u Zenici. Učestvuje u napadu na benzinsku pumpu u Raspotočju u Zenici 15. februara 1997., a uhapšen je 9. marta 1997. u Zenici i osuđen na 20 godina zatvora.
