Najprije nevjerica, „ma to je neka greška…“. U cvijetu mladosti, na magistralnom putu M–17, u mjestu Janjići stradala su 16. 08. 2008. godine oko ponoći četiri mladića: Amer Ogramić (22) i njegova trojica prijatelja, Hasib Alić (20), Semir Topalović (19) i Arnel Karić (20). Vozeći se iz Lašve prema Zenici, njihov automobil “fiat tipo” je, iz nepoznatih razloga, prešao na suprotnu stranu i odletio direktno pod autobus “Kakanj – busa”. Sva četverica su na licu mjesta zauvijek zatvorili oči. U strahovitom sudaru njihova tijela su se izmiješala sa olupinom i dijelovima automobila.
  
Nemio događaj, jedanaesta tragedija u ovoj godini na ovom putu, šokirao je bh. javnost, a rodbinu mladića ucvijelio do bola. Sva četverica uzorni mladići, antialkoholičari, antipušači, sportisti, ponos svojih roditelja...

Bratska ljubav

Amer i Hasib su rođaci i prve komšije. Živjeli su u Čajdrašu kod Zenice. Cijeli život su proveli zajedno. Amer je radio u zeničkoj mljekari. Hasib nije imao posla, pa ga je Amer često „gurao“ pronalazeći mu povremene honorarne angažmane. Između Arnela Karića i Semira Topalovića je, kažu, postojao bratski odnos, iako nisu ni u kakvom srodstvu. Semir se zabavljao sa Arnelovom sestrom, pa ih je to još više zbližilo.
 
Te kobne avgustovske večeri prisustvovali su nogometnoj utakmici Čelik – Travnik, koju je zenički prvoligaš dobio 1:0. 

- Slavili smo pobjedu, veselili se “Čelikovom” trijumfu. Uopće se nismo dugo zadržali u gradu, žurili smo kućama. Trebao nas je voziti Amer. Kako je u njegovom automobilu bilo mjesta za petoricu, a sa mnom je bio još jedan moj školski jaran, u zadnji čas sam odustao da se ne vraćam sa njima kući. Nisam htio ostaviti prijatelja samog – još uvijek u šoku ispričao je za Auru Admir Ismić Ado. Sudbina je htjela da on izbjegne tragediju u posljednjem trenutku.
 
Zašto još jedna tragedija? Zašto mladost? 

Moždanim vijugama napregnutim do pucanja, u zeničkom kraju tragaju za odgovorima. Službene institucije okrivljuju vozače koji se ne prilagođavaju uvjetima vožnje, narod sve glasnije priča o prokletstvu. Čak se i vjerski uposlenici interesiraju i raspituju o onome što je narod zabilježio u svojim predanjima. Nije mali broj 11 mrtvih u prvih šest mjeseci ove godine i preko 500 saobraćajnih nezgoda. Prošle godine bilo je 800 udesa, a 27 mrtvih.

Legenda o dva brata

Neko više, neko manje. Neko površnije, a neko upornije; neko tiho, a neki sve glasnije poručuju da će u Janjićima biti nesreća sve dok ima i jedan mezar u groblju, kojeg su jugoslovenske vlasti preorale i preko njega izgradile magistralnu saobraćajnicu. 

- Ovo mjesto nema sreće od kada je put prvi put sagrađen sedamdesetih godina prošlog vijeka. Već prve godine su poginuli nekakvi stranci. Iz čista mira su skrenuli sa ceste u njivu. I evo, od tada pa do danas nema godine, a da Janjići ne odnesu barem nekoliko života. Nesreće bez žrtava odavno smo prestali brojati – kaže hadži Šefik Sarajlić jedan od najstarijih mještana naselja Janjići.

Dionica magistralnog puta M-17 koja prolazi kroz Janjiće, a kuda bi trebao proći i budući koridor 5-C, prema pričama mještana, nekada je bila ispunjena velikim šehidskim nišanima. Sve to je porušeno gradnjom magistrale. Ostao je tek poneki nišan koji se igrom sudbine nije našao na putu velikim mašinama. Jedni od preostalih nišana su i, pričaju Janjićani, nišani dvojice braće koji su se zbog religijskih ubjeđenja do smrti sasjekli. Jedan je prešao na islam a drugi, sudeći po križu na spomeniku, ostao je kršćanin.
 
- Nišan ovog što je prešao na islam danas se nalazi sa lijeve strane autoputa iz pravca Zenice prema Sarajevu, a onaj drugi, mnogo veći, danas se nalazi sa desne strane ceste. Automobili prolaze tačno između njih dvojice i to je otprilike mjesto gdje se udesi najčešće dešavaju – nastavlja hadži Šefik Sarajlić. 

Nesreće u vrijeme namaza

On ne osporava navode iz MUP-a da se kroz Janjiće vozi brzo, ponekad i duplo brže od dozvoljene brzine, ali ne zanemaruje ni narodno vjerovanje i legende.

Jedna od njih kaže da su u Janjiće u vrijeme islamizacije ovog dijela Bosne šehidi, nakon pogibije u bitkma, donosili u rukama svoje glave i tu padali.   

Interesantno je da se većina saobraćajnih nesreća na ovoj dionici desila za vrijeme nekog od namaza ili u nekoj od mubarek (posebnih) noći?! Posljednja nesreća koja se desila u noći subote na nedjelju u kojoj su živote izgubili četverica mladića desila se tokom mubarek noći Lejletul-Berat. Po islamu, noći kada Svevišnji Bog određuje sudbinu ljudi za narednu godinu. 

Pravac kao “strijela”

Nije rijedak slučaj da u Janjićima ginu i cijele porodice ili da se u udesima povrijedi i po desetak osoba. Tako je prije dvije godine u samo jednoj nesreći ozlijeđeno devetero ljudi. Prošle godine su živote izgubili Žepčaci Anto Jozić (41) i Ivo Lozančić (50). Često se može vidjeti kako osim automobila nesreće izazivaju i vozovi koji prolaze obližnjom prugom.

Pored Janjića, Zli Brijeg kod Kaknja, magistrala kod Bilješeva i Golubinja, godišnje također odnesu mnoge živote. Postoje materijalni dokazi da su i na tim mjestima nekada bila stara groblja koja su porušena gradnjom magistrale M-17. 
I eto, dok automobili jure preko kostiju mrtvih, godišnje zbog gubitka najmilijih ili teških ozljeda rane na duši i u srcu zadobije nekoliko hiljada ljudi. Svi oni ih osjećaju, oplakuju najmilije, postaju robovi svojih osjećanja. Da bi otupili oštricu te boli, puste suzu, predaju rahmet ili “pokoj” smrtno stradalima.

Statističari evidentiraju nezgode i broj stradalih. Niko da se udubi u dosta misterioznih i neshvatljivih detalja žrtava saobraćajnih udesa u Janjićima. Četverica momaka, bez kapi alkohola u krvi, iz nepoznatih razloga su svojim vozilom prešli na suprotnu stranu kolovoza i odletjeli pod autobus. Njihov odlazak u smrt grozničavo nas tjera da bar sumnjičavo glavom zavrtimo kad se priča o Janjićima, mjestu koje u BiH godišnje odnosi najviše ljudskih života na dijelu saobraćajnice pravom “kao strijela”
 
Nesreće izazivaju živi, a ne mrtvi vozači 

Portparol MUP-a ZDK Senaid Hasić kaže da su na magistralnom putu M-17 udesi skoro svakodnevni. Prema policijskim uviđajima, najčešći uzročnik nesreća je nepoštivanje saobraćajnih pravila.

- Nisu za tragedije kriva nekakva groblja. Cijeli put M-17 je pun nepreglednih krivina ili pravaca koji varaju vozače. Da se vozi po propisima, ovoliki udesi se sigurno ne bi dešavali – tvrdi Hasić. 

Prema zvaničnim podacima magistrala M-17 je od januara do juna ove godine “odnijela” 11 života. Na istom M-17 - „putu smrti“ u prvom kvartalu 2008. godine je izazvano 520 saobraćajnih nesreća, a 135 ljudi je zadobilo neke od teških tjelesnih povreda. 

Tokom prošle godine registrirano je 880 nesreća, u kojima je 27 osoba izgubilo živote, a 406 ih je teže i lakše ozlijeđeno. 

- Moramo priznati da je ova godina, barem do sada, teža – kaže Hasić i dodaje da se broj smrtno stradalih, lakše i teže ozlijeđenih tokom posljednje decenije može iskazati u hiljadama. Još tragičnije je da je broj udesa u porastu. 

Religija

Bolje da svako od vas hoda po žeravici,
nego po grobovima umrlih

Hafiz Sead ef. Šahinović, imam džamije u Janjićima očevidac je mnogih saobraćajnih nesreća koje su se desile posljednjih 13 godina, koliko predvodi ovaj džemat. Sve glasnije priče da su uzroci mnogih nesreća neke nadnaravne sile zbog starog groblja koje je nekada bilo na ovoj dionici, hafiz Šahinović ne isključuje, ali i ne stavlja na prvo mjesto.

- Hadis Božijeg poslanika Muhameda a.s kaže: “Bolje da svako od vas hoda po žeravici nego po grobovima umrlih”. Na osnovu ovog hadisa ne možemo zaključiti da ta mezarja mogu biti potencijalni uzroci nesreća. No, to ne smijemo stavljati na prvo mjesto. Vozači prvo moraju ispoštovati sve saobraćajne propise, pa tek onda, kada se to dovede u red, a nesreće se i dalje nastave dešavati, možemo razgovarati o mogućoj nadnaravnoj sili kao uzroku nesreća – kaže hafiz Sead ef. Šahinović.  

Na cesti sam vidio nišan

Policajac N. P. iz Busovače (ime poznato redakciji) jedan je od preživjelih teške saobraćajke koja se prije nekoliko godina desila upravo u Janjićima. Njegova supruga, nažalost, imala je manje sreće. Preminula je na putu za bolnicu. N. P., koji je tu večer upravljao volanom svog automobila na putu iz Zenice prema Lašvanskoj petlji, opisuje da mu se u Janjićima, tačno preko puta sadašnje janjićke džamije i istoimenog greblja, ukazao bijeli nišan u njegovoj traci. Izbjegavajući nišan skrenuo je sa ceste i udario u zaštitnu ogradu.
 
Nekoliko mjeseci poslije, priča, vraćao se na mjesto tragedije. Nišana kojeg je vidio te večeri nije bilo na cesti, ali je bio nekoliko metara dalje, obrastao u šiblje i travu. Isti onakav kakvog je vidio te kobne večeri. 
 
- Svaka nesreća u Janjićima podsjeti me na večer kada sam izgubio suprugu. Zato mi je pomalo i mučno gledati kako policija stalno krivi vozače. Ima tu nečeg drugog – kaže N. P. koji nije želio pred objektive naših aparata.

AURA