23 Decembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 10 April 2012 22:14

Čelik Junior u Luksemburgu Istaknuto

Autor 
Ocijeni
(0 glasova)

Ekipa Rukometnog kluba Čelik Junior boravila je u Luksemburgu, na međunarodnom kupu, sa kojeg za Zenicablog impresije u ličnom zapisu, u prvom licu jednine, iznosi član ekipe. Momcima iz ovog kluba želimo još više međunarodnog kaljenja i sve bolje rezultate. 

 

Ideš, misliš da je to turnir kao i svaki drugi. Putuješ Bosnom, Hrvatskom, Slovenijom, Austrijom, Njemačkom i konačno dođeš u Luxembourg i njegov glavni grad u 6 sati ujutro. Svi spavaju, kad nakon 10-ak minuta cijeli grad je na nogama. Žure na posao, svako na svoj način nama Bosancima pomalo i čudan. Nakon više od 20 sati putovanja došli smo. Razgledali smo glavni grad, divili se svemu i svacemu, iznad nas su polijetali i slijetali avioni. Grad nije toliko veliki ali dok na svaku građevinu poštenski "zineš" da se potrošiti odredjeno vrijeme. Naravno, sve smo obišli i uputili se u Dudelange, grad u kom se odigrava turnir. Nakon onog sto smo vidjeli u glavnom gradu mislili smo da nešto takvo možemo očekivati i u Dudelange-u. Kad ono, mali milion puta bolje, malo reči savršenije od bilo kog mjesta. Mislili smo da je to to što nam taj grad nudi, sve te ljepote, ali ne, pored toga i ljudi koji su nas okruzivali činili su sve to jos savrsenijim. Dočekali su nas ispred sportskog centra, upoznali nas sa rasporedom i odvezli u dvoranu za spavanje. Svaki dijelić sekunde je zapamćen. Došli smo u dvoranu smijestili se, napravili krevete, odmorili od dugog putovanja i konačno u 15 sati odradili svoj trening u centru .Sve je proteklo dobro, ma savrseno. Nakon treninga došli smo nazad u dvoranu i odmarali. Za večeru su došle dvije djevojke, naši vodiči Nikolina i Joy. Sa njima je bilo predivno provoditi vrijeme. Ovo je sve prvi dan.

Puno bi trebalo da napisem u detalje kako je sve to izgledalo. Drugi dan našeg boravka bio je izuzetan, fantastican. Ujutro u 8:15 doručak, a u 9:00 prvi utakmica protiv Pillatus-a iz Švicarske. Istina je da nam je trebalo vremena za prilagodbu jer protivnika nismo poznavali, a to su proslogodisnji pobjednici kupa. Izgubili smo ali nikako nismo obrukali sebe, trenere i zemlju iz koje dolazimo .Baš smo se nadali pobjedi, da cemo dobro otvoriti ovaj turnir, ali sve dok smo se mi pojedinačno zezali to nije moglo da se desi. I onda, Čelik Junior je pobjedio, prvo Francusku, a zatim Holandiju. Bili smo 3. u svojoj grupi, ali da smo od samog početka igrali kao i ove dvije utakmice bili bi 1. ili u najgorem slučaju drugi. Bio je to fantastičan prizor. Igra Čelik Junior, igra klupa, igraju tribine. Luksemburžani su navijali za nas, što nam je bilo drago vidjeti. Dogurali smo i borili se za plasman, opet protiv Francuza. Naučili smo lekciju i nismo niti u jednom trenu pomislili dobili smo ih prvi put, opet cemo, nego smo igrali kao da ih ne poznajemo. Na isti način spriječavali da njihove lopte dodju u naš gol, a krvavo se borili da zabijemo za pobjedu. Borili smo se do samog kraja, vodili 2 razlike, a onda, ma ko ce znati sta se tacno dogodilo. Rezultat se izjednačio i sudac je rekao da se puca 5 penala. Bilo je 3:2 u penalima i pobjeda Francuske. Nismo krili tugu, ali tu su treneri bili da nas ohrabre i daju podršku koja nam je mnogo značila. Pozdravili smo se svi glasno, orila je dvorana, a zatim se uputili u svlacionicu. Nakon svega doslo je polufinale,finale i Njemačka (HB Saarlouis) odnijeli su prvo mjesto, naravno zasluženo. Uslijedila je ceremonija zatvaranja turnira. Osjećali smo se kao na Olimpijskim igrama, tako je i izgledalo. Dobili smo zasluženi pehar i 15 medalja.

I opet iznenadjenje, afterparty. Ostavili smo svoje stvari i zajedno sa HB Dideleng pjevali plesali, uživali, družili se, upoznali se sa svima i kao i svemu i ovome je došao kraj, nažalost. Morali smo da idemo u dvoranu na spavanje jer smo rano trebali krenuti za Bosnu. Prijatelji, domaćini turnira, igrači iz HB Dideleng su nas otpratili, razmijenili smo kontakte i u 2 sata zaspali. Ujutro u 7 sati, ustali smo na doručak, spakovali se prvo i onda krenuli u kantinu. Bili su tu i Pillatusi iz Švicarske zajedno sa nama.Jeli smo pozdravili se sa njima i krenuli za Bosnu. Bilo je jako tužno, žalosno što smo morali otići. Naši domaćini su nas sve do izlaza iz Dudelanga pratili autom i mahali, tako da nam je bilo još teže što idemo, ali morali smo.I pored svega ovog dobili smo pozive za turnire u Francuskoj, Švicarskoj, naravno opet Luxembourgu sa riječima: " Mi ne možemo da zamislim turnir bez vas". Bila nam je čast da učestvujemo na 26-om omladinskom turniru (26th YouthCup), naravno sve ekipe su dobile poziv za naš turnir jer dugo nam je čakati godinu dana da se vidimo se ljudima koji su nam bili tako bliski. Sada škola rukometa čelik Junior nastavlja sa treninzima i ligom, a uskoro i novim turnirima. Hvala svima koji su nam dali podršku i koji su na bilo koji način pomogli da živimo san.

Čitano 4402 puta Zadnji put promjenjen utorak, 10 April 2012 22:22