U čitaonici Gradske biblioteke u Zenici održana je promocija romana Majčina ruka Igora Marojevića, pisca koji je najizrazitiji predstavnik novog srpskog subverzionizma u literaturi. Na promociji, koja je ujedno bila i uvertira u Mjesec knjige u Zenici, pored samog Marojevića, govorili su još i Željko Grahovac, pjesnik i književni kritičar iz Zenice, te freelancer Elis Bektaš.Majčina ruka je treći roman iz Marojevićevog petoknjižja, a prethode mu romani Žega iz 2004. i Šnit iz 2007. U sva tri romana Marojević svojim naizgled nonšalantnim pripovjedanjem, koje je, u stvari, majstorsko i minuciozno dekomponovanje, a potom rekombinovanje stvarnosti, čitaoca vodi kroz povjesne traume južnoslavenske, ne štedeći ga, niti mu na bilo koji način podilazeći.
Marojević nastavlja da se bavi pitanjem krivnje i žrtve na način koji ne podilazi ni čitaocu, niti predmetu njegovog pisanja. Međutim, ono što izdvaja njegov posljednji roman od prethodna dva jeste svojevrsno pomjeranje povjesnog tkiva romana iz pozicije teme u poziciju motiva - u Majčinoj ruci je stradanje Folksdojčera u Vojvodini tek okvir u koji je smještena jedna uznemirujuće izravna priča o sazrijevanju, i to sazrijevanju na jedini mogući način: kroz suočavanje i kroz uspostavljanje odnosa prema onome o čemu se ćutalo.
Majčina ruka nije ona ruka koja će čitaoca nježno pomilovati, već prije ona koja će ga prijekorno podsjetiti na zaboravljenu obavezu preispitivanja.
Elis B. za ZB.
