Zagovornici izgradnje hotela isticali su da su hotelski kapaciteti Zenice nedovoljni, jer je grad jako uvećan.  Do tada su postojala tri manja hotela: „Kasina“ (koja je bilo najbolja, kategorije C sa 60 ležaja), „Balkan“ (kategorija D sa 40 ležaja) i „Korzo“ (kategorizovano kao prenoćište sa 25 ležaja). O svim ranijim hotelima, hanovima i prenooćištima sam ranije pisao u 20-tak nastavaka.

Protivnici novog hotela su smatrali da tako veliki hotel Zenici nije potreban, jer ona nije ni turističko, ni tranzitno mjesto. 

Autor projekta hotela „Metalurg“ je prof. inž. arh. Juraj Neidhart. On je predvidio objekat od jedanaest spratova sa 170 ležaja, kafanu sa 200 sjedišta, restoran sa 120 sjedišta, Dancing bar sa 120 mjesta, ljetnu baštu sa 1.500 mjesta, zatim prostorije za društveni život, čitaonicu, bilijar salu i salu za vjenčavanje. Izgradnja hotela počela je 1960. godine. 

Novootvoreni hotel je dugo nakon otvaranja bio predmetom razgovora Zeničana. Hotel je bio i predmetom suđenja za pljačku, tadašnjem predsjedniku opštine Zenica.  Sve u svemu, hotel je imao brojne manjkavosti, koje nikada nisu ispravljene: 

- izgrađeno je 10 umjesto 11 spratova, 

- zidovi su bili previše tanki pa je grijanje bilo loše, 

- ulična buka se čula u sobama radi tankih zidova, 

- sala za vjenčanja nije nikada proradila, 

- čitaonica nije ustanovljena, 

- sala za društveni život i bilijar sala nisu nikada proradile po planu, 

- ljetna bašta nije izgrađena sa projektnim kapacitetom 1.500 nego do 600 stolica, 

- sopstvena ložionica je gutala previše goriva radi nekvalitetne gradnje i tako redom. 

- Nije nikada proradilo zamišljeno ljetno kino na krovu (terasi) restorana, koje je trebalo imati desetak redova partera i pet redova „balkona“ na skošenju krova. Na slici sam brojem 1 obilježio izlaz iz restorana na planirano ljetno kino obilježeno brojem 2.

- Manjkavost hotela je bila i što nije imao predsjednički apartman, kao što ga je imao negdašnji hotel „Kasina“. 

- Najveći nedostatak je bio u nepostojanju toaletnih prostorija za posjetioce restorana, koji su morali ići sa prvog sprata u toalet smješten u podrumu, koji je bio planiran ljetnu baštu. 

- Ljetna bašta skromnih kapaciteta u odnosu na planirani, je kasnila sa gradnjom, jer je unatoč dodatnim novčanim infuzijama, novca za gradnju hotela stalno nedostajalo.

Zenička čaršija se dugo čudila zašto su za sva odgovorna mjesta u hotelu dovedeni ljudi sa strane, a Zenica je imala iskusnog hotelskog kadra. Čak je doveden i poslastičar iz sela Tuzi kod Titograda (sada Podgorica) iako je Zenica imala vrhunske slastičare. 

Otvaranjem hotela „Metalurg“, radi usmjeravanja posjetilaca ka hotelu, ukinuti su tada neki restorani i tadašnja najbolja slastičarna „Zagreb“ koja se bila u zgradi Tarabara do hotela Korzo. Ova slastičarna je prva u Zenici imala u ponudi Kasato i Havanu, još od 1958. godine. Zato je i zatvorena, da se posjetioci usmjere na hotel Metalurg.Dotadašnji hoteli su zatvorili svoju hotelsku ponudu, kako bi se svi gosti usmjerili ka hotelu „Metalurg“.

Ovaj tekst je nastao korištenjem objavljenih napisa u listu "Naša Riječ" počev od 1956. do 1965. godine. Tekstove je sabrao i kao dio svojeg diplomskog rada objavio gospodin Mirza Džananović, naravno naš Zeničan!