Kad je Nasrudin-hodža htio poslati dijete na vodu, dade mu bardak, veli,  nemoj ga razbit i pripukne ga onako malo. Dijete u čudu,  upita  hodžu, što ga udari kad nije ni krenuo a kamo li razbio bardak.  E, odgovori mu Nasrudin-hodža, kad ga razbiješ džaba te tući. Nekako s proljeća svaki insan a morebit i hajvan raznježi se na navalu onih sokova što odnekud duboko iz korijena ili ti iz petnih žila krenu prema gore, pa se čitav dunjaluk zaigra i zavrti. Tako već, neki kažu da ima više od stotinu godina, a neki vele da je to još od starijeh Ilira, tačno u cik zore na prvi dan proljeća, Zeničani izađu kraj rijeke Bosne, nekad i kraj Babine, pa i na ušće Kočeve.