Mnogi su očekivali "kako će pokazati Zenicu", kako će pričati o Sedmoj muslimanskoj, mudžahedinima, komandantima, političarima. A govorio je, kroz četiri glumca, imenom i prezimenom. I postavljao pitanje. Neko će reći "plitko politikanstvo", a neko "konačno da neko progovori". Je li Bosni jedino rješenje rat do "konačnog rješenja" ili je to nešto drugo? Za 60ak minuta predstave Frljić je postavio mnogo pitanja, ali završna scena, u kojoj četvorica aktera sebe ograđuju bodljikavom žicom je mnogoznačna i mnogo važna. U principu, to je to, sami sebe ograđujemo i stavljamo unutra. Po meni, obavezno pogledati.
-
veličina slova
smanji velićinu slova
povećaj slova
- Printaj
- E-pošta
Bilo nas je stotinjak, na neudobnim "tribinama" usred Velike scene BNP-a. Nije bilo neudobno radi samog drveta, koliko radi tematike, primjetiće jedan stariji gospodin pri izlasku. Neki poput poznatog sarajevskog reditelja hrlili su van da nazovu "štab" kao u Tanovićevoj "Ničijoj zemlji" da kažu "koga je to Frljić prozvao od kolega", a nekim je trebalo zraka.Bila je to predstava radnog naziva Bosna, a izvršnog - Pismo iz 1920., po Andrićevoj pripovjetci.
Objavljeno u
Pozorište
Posljednje od zblog
