Postoji grad koji posjeduje ljude, koji ne posjeduju grad u kojem žive, koji ga mrze i vole u isto vrijeme, koji u njemu žive, preživljavaju, sanjaju. Tu su se rodili, o daljinama maštaju, ali tu na tom mjestu žive i stvaraju, tu još uvijek ostaju. Gradu je ime Zenica, ljudi se zovu izdržljivi. Ima ih raznoraznih, a svi su opet nekako isti. Svi oni dobro znaju kako ovaj grad zna da boli, svi osjećaju istu odsječenost od svijeta i svi oni, i kada toga nisu svjesni, ovaj grad nekako i vole.

 

     U takvom gradu treba znati biti sretan. Malo ko to može. U ovom gradu znam da postoje grupe prijatelja, ljudi koji su napravili svoje kutke, sretni su , zajedno se smiju, rade nešto o čemu malo znamo ili ne znamo ništa. Znam da postoje umjetnici u mome gradu, šaljivdžije, sportisti, zafrkanti, filantropi, naučnici, čudaci i sve razne divne nijanse ljudskog karaktera. Postoji muzika, dobra muzika i kreativci koji se njome bave. Takvi su mi najdraži. Imam sreću da poznajem mnoge takve i imam čast da jednu grupu takvih zaljubljenih sanjara i radoholičara predstavim ovdje, to je band Jenny Violinski & Lounge Beat.

Oni
     Njih je četvero, i našli su svoju formulu za sreću. Nakon godina i godina bavljenja muzikom i bavljenja životom, presreli su im se putevi i nastao je bend. Taj bend,  Jenny Violinski & Lounge Beat, to je način i mjesto i vrijeme da četvero pojedinaca bude sretno. Sreća koju proizvode više puta sedmično na svojim probama, na koje stižu nakon svojih dnevnih obaveza, ta sreća poprima ton i boju i širi se dalje, u grad, kroz grad, do vas sada i uskoro, ako želite da čujete. Oni je donose svojim kućama i pronose kroz grad. Oni su počeli da stvaraju. Vježba, vježba, vježba, uporna vježba nikada nije prestala, a upravo  iz tog koncepta težnje za kvalitetom, nastaje jedinstven zvuk. U preradama poznatih pjesama kojima poklanjaju svoju pažnju, trenutno već možete čuti njihov autorski doprinos. To su prsti na gitari, toplina glasa, ritam udaraljki i bas koji vas tješi kad god da slušate. Uvjerite se kada pogledate:

 

 

 

Oni i grad
     Čuli ste već da sreća može biti zarazna. Njih četvreno gledam kako mjesecima trče i hrle na ta svoja sretna dešavanja i pršti njihova sreća na sve strane, sve do mene, sve do vas. I kada je ritam lagan, a pjesma tiha, i onda kada je sve brzo i razigrano, iza toga stoji čisto zadovoljstvo onim što se stvara i zaljubljenost u muziku i život. I već vidim, bit će toga još, i sve će da se širi i zahvata sve više i više nas. Mi ćemo čuti i nastaviti slušati, neki od nas će aplaudirati, neki će pomisliti kako i sami mogu tako, kako može i drugačije i gore i bolje, neki će se pridružiti, neki će podijeliti dobru vijest. Ali malo po malo, dojam će se širiti, sreća je zarazna i čut ćete vi toga još….

 

Grad u njima
     Ovaj grad boli i stvarati u njemu nije lako. Ali kada stvaranje nastaje, kada muzika nastaje, ona u sebi nosi djelić mjesta u kojem se rađa. Kako budu rasli, kako budu snimali sve više i češće, kako budu polazili na gostovanja i nosili svoj zvuk dalje i dalje, tako će i grad poći s njima, i vi koji sada sudjelujete čitajući i slušajući bit ćete nošeni njihovim žicama, treperit ćete i vi sa svakim zvukom, udarcem, melodijom i tonom. Dobro vam slušanje želim!

 

 

,