Stotinu velikih klizišta

Tih dana svi su se pribojavali da bi ovo selo, smješteno nekoliko kilometara iznad Topčić-Polja prema planinskim predjelima, jednostavno moglo nestati. Ipak, zahvaljujući složnosti mještana, volji, angažiranošću i koordinaciji sa ljudima iz Općine Zenica, sređen je stari put, dok je novi saniran do nekih 1,3 kilometra do sela, dokle dolazi i autobus. Ljudi se bore da vrate mjestu stari sjaj.

Iz Bistrice je zbog opasnosti od klizišta, sredinom maja, helikopterima evakuisana većina stanovništva. Djeca, žene i stariji muškarci. Nekoliko dana nakon toga, većina stanovništva se vratila i započela borbu za normalizaciju života.

Advija Fejzić je bila na planini i čuvala ovce u vrijeme prirodne nesreće. Zabrinuta za svoju kćerku, krenula je bez razmišljanja za Bistricu...

"Bila sam na planini kada su se pokrenula ta klizišta. Kćerka Edna, koja ima pet godina, ostala je kod svekrve. Naravno, odmah sam sjela u auto i krenula ka Bistrici. Jednostavno sam morala doći jer sam bila zabrinuta za nju. Došla sam do ulaza u Topčić-Polje sa M-17 i dalje se nije moglo. Nisu mi dali da idem ni pješice. Nekako smo komšija i ja uspjeli proći i pješice smo došli do sela. Dva dana kasnije su nas izvukli helikopterom i prebacili za Zenicu. Bez obzira na sve, ja sam jednostavno morala do kćerke...”, prisjeća se Advija.

Selo je bilo u potpunoj blokadi danima, ali su mještani uspjeli osposobiti stari put nakon 17 dana rada. Kada nije padala kiša, mogla su saobraćati i poneka vozila. Naravno, terenska vozila, motokultivatori i traktori. Ali, Advija je išla za selo svojim golfom. U njene vozačke kvalitete (vjerujte, vozi poput nekog vrsnog reli-vozača) uvjerili smo se u drugoj polovini maja kada smo prvi put išli za Bistricu kolega Muhamed i ja. Umorni od hodanja, zaustavili smo je i zamolili da nas uputi kako da brže dođemo do sela, a ona nas je primila u auto. I zaista smo bili oduševljeni njenom vožnjom po putu na kojem na mnogim mjestima nije bilo ni tragova da je ikad postojao.

Imam Aldin u akciji

Kada se desila prirodna nesreća, pokrenula klizišta i krenule poplave od sela ka niže, evakuisana je većina stanovnika. Ali, radnosposobni muškarci se nisu predavali za vrijeme dok su bili odsječeni od ostatka svijeta, nego se borili za sebe i za zajednicu. Aldin ef. Aščerić (imam džemata Bistrica) zajedno sa stotinjak mještana zasukao je rukave i 17 dana radio na probijanju puta prema Topčić-Polju. Prema njegovim riječima, dvadeset dana su bili odsječeni, bez putne komunikacije, bez struje, pitke vode...

Objasnio je kako je prvih dana vladala velika panika, da se noćima nije spavalo. Svaku kišu čitavo selo bi probdjelo bojeći se kako bi se ponovo mogla pokrenuti zemlja i ugroziti ljudske živote.

"Zaista je panika velika bila prvih dana. Pogotovo kada su se ljudi počeli evakuisati helikopterima. Sva djeca, žene, stariji i iznemogli su izvučeni. Djeca plaču, žene starije se zanose... Zaista je to bio ružan prizor”, prisjeća se Aščerić.

Iako je rodom iz Orahovice, veli da Bistricu voli kao da mu je rodno mjesto. Nijednog trenutka nije pomislio da ode odavde. Cijelo vrijeme je zajedno sa mještanima radio i borio se za bolje sutra.

"Zaista moram pohvaliti Općinu Zenica koja je donirala materijal i tako pomogla da napravimo stari put koji je jedini trenutno prohodan do mjesta, koji može do zimskih dana da se koristi. Dali su beton koji smo ugradili u dužini od nekih 1.700 metara. To nam mnogo znači u ovom vremenu. Pohvalu zaslužuju mještani koji su se odazvali akciji i učestvovali u radovima. Nadamo se da će i novi put biti urađen do kraja, jer ako njega ne uradimo, badava nam je i živjeti ovdje. U zimskom periodu ne možemo doći do magistralnog puta da možemo do Zenice, do škola, do poslova za one koji rade, do doktora, do Kantonalne bolnice Zenica...”, ustvrdio je Sedin Oruč, predsjednik Mjesne zajednice Bistrica.

Do mjesta gdje može doći autobus prelazi se preko staze napravljene usred klizišta. Rizik je prelaziti ovako i po suhom, a kamoli kada pada kiša. Odroni su stalni.

Sedin Oruč je zaključio kako je složnost naroda u selu velika stvar, da su to uvidjele i općinske vlasti. U prošloj godini su, dodaje, doveli vodu devet i po kilometara, što "nije uradila ni jedna mjesna zajednica u posljednjih stotinu godina”.

Djeca i budućnost

Omer Oruč nam je kazao kako se donekle popravilo stanje u odnosu na onaj period od prije pet i po mjeseci, ali da još ima puno toga za uraditi.

"Ima puno silina. Išao sam neki dan u šumu iznad sela i vjerujte da sam se još jednom iznenadio koliko je sve ispucalo... Čekam samo kad će krenuti ono sve...”, objasnio je Oruč.

Ćamil Ćosić je rekao kako je zaboravio ono što se desilo sredinom maja, svih onih silina, klizišta i negativnog, te da se okrenuo budućnosti, tj. onom što dolazi.

"Meni je sad normalno biti ovdje u Bistrici. Kome nije, nek’ sebi traži bolje. Istina, ovaj stari put je malo sređen, ali i kada pada kiša, opasan je jer je klizavo strašno. Nadam se da će se onaj novi put do kraja sredit. Radit moram, živjet moram. Evo, pripremam drva za zimu”, istakao je Ćosić.

Mujesiru Omerović zatekli smo dok priprema ogrjev za zimu. Dva poveća klizišta su u blizini njene kuće, ali nju nije strah.

"Sama živim. Imam djecu, ali svak’ svoj život ima. Zvali su me da idem kod njih, ali sam navikla ovdje. Ja sam krenula na vrijeme da se pripremim za zimu. Cijepam drva, pravim zimnicu...”, pojasnila nam je Mujesira. Njenog prvog komšiju Hasana Fejzića susreli smo sa suprugom Sabrijom Fejzić kako se spremaju put Zenice do ljekara.

"Sad je mnogo bolje nego što je bilo. Obnovljen je stari put. Može se sići kolima. Ali nismo još ni blizu onoga što smo imali prije prirodne nesreće u maju. Autobus još ne dolazi do sela zbog velikog klizišta. Djeca idu pješice nekih kilometar i po do tamo. Nadam se da će se to riješiti u dogledno vrijeme”, naglasilo je Hasan Fejzić.

Njegova supruga je dodala kako je zbog djece bitno da se što više toga uradi da im se pruži prilika da žive ovdje, a da je "nama starijima svejedno, jer živimo dan za dan”.  Zahvaljujući angažmanu ljudi, popravljena je i cesta prema selima Smajići i Kolići te zaseoku Starkuća. Oni su također bili odsječeni jedno vrijeme, a jedini izlaz im je bio tada preko Bistrice. Klizište na jednom mjestu je odnijelo put, a zemlja popucala 30-ak metara iznad. Postavljeni su balvani i preko njih zemlja te se sada može proći traktorima i automobilima. 

Bistrica ima 160 domaćinstava, odnosno oko 500 stanovnika. Od toga je stotinjak mlađih od 30 godina. Među njima je i deset mladih koji su završili fakultete. Većinom su nezaposleni. A tu su inženjeri, profesori, ali i doktori. Procjenjuje se da je oko četiri miliona kubika zemlje sneseno u Topčić-Polje. Vjeruje se da je 90 posto tog materijala sa područja MZ-a Bistrica. Ovaj otpadni materijal, šljunak, zemlju, drveće, kamenje uglavnom je odnio Ciganski potok. Odnesene su i dvije kuće u Bistrici.

Preuzeto iz magazina Dani.