KLIKNI OVDJE DA VIDIŠ FOTO GALERIJU iz Plave Palete
Naš sugrađanin Jasko Salčinović, koji je među svojim brojnim zanimanjima svojevremeno vodio i izvanredan kafe sa prevashodno rok muzikom i isto takvom publikom, koju već možemo smjestiti u kategoriju dinosaurusa, održao je iznenađujuće inventivno poetsko veče. Kao i svaki put najbrojniji su opet bili rok-dinosaurusi, jer je poezija (osim rokenrola) već po defaultu, njihov način razmišljanja i svjetonazor koji ih vodi i u ovim turbulentnim vremenima ugrožene egzistencije i svake druge mogućnosti ispoljavanja estetičkih vrijednosti pojedinca.
Elem, uvodničar je naravno bio domaćin Sokolović, uvodeći „cijenjeni publikum“ u poetski prostor Jaska Salčinovića, prostor prilično neuobičajen za jednog rokera - poeziju izuzetno senzibilnih slika. Pjesnik je govorio stihove nastale još prije dvadesetak godina, da bi nastavio pjesmama novijeg vremena. Uprkos popriličnom vremenskom interregnumu između nastajanja pojedinih pjesama, čak ni uho najpažljivijeg kritičara ne bi moglo otkriti skoro nikakvu koliziju u načinu „obrade“ svakodnevnih i začudo, do prozaičnosti emotivnih tema.
Ljubav, emocija, toplina, duša pjesnika zagrcnutog pred čudom života... Dobronamjerno, prijateljsko oko autora ovog teksta primjetilo je usredsređenost pjesnikove riječi prema prisutnoj Nermini Salčinović, Jaskovoj životnoj družici, izvanrednoj slikarki i autorici kratke proze za koju je već nagrađivana. Na kraju lijepog druženja koje je već duboko zagazilo u noć, predložio sam ovom rijetkom paru divnih ljudi posvećenih umjetnosti, da svoje bliske estetike okrune prozno-poetskom knjigom sa dva potpisa.
tekst i foto: Bojan Bogdanović
