S obzirom na izrazito loše rezultate u ispunjavanju obećanja koja su dali na izborima 2010. godine, fokus analize debatnih emisija bio je upravo na ocjenjivanju koliko se sami kandidati/kinje iz vladajućih partija osvrću na ispunjenost sopstvenih obećanja u ovom mandatu; u kojoj mjeri se njihova nova obećanja nadovezuju na stara i koliko su realistična u odnosu na (ne)ispunjenost onoga što su obećavali na prošlim Opštim/općim izborima.
U dijaloškoj emisiji Federalne televizije “Izbori 2014.”, emitovanoj 15.09. 2014. godine, gosti emisije govorili su o tome zašto su se kandidovali za predstojeće izbore i šta će ponuditi u periodu koji slijedi. U emisiji su govorili Beriz Belkić (Stranka za BiH), Ibrahim Hadžibajrić (Savez za bolju budućnost), Mladen Ivanković Lijanović (Narodna stranka Radom za boljitak), Edin Mušić (Stranka demokratske akcije) i Aner Šuman (Koalicija "Zajedno za promjene").
Ako se osvrnemo na izlaganja gostiju čije su partije bile dio vlasti u mandatu 2010. – 2014. prije svega, jasno možemo vidjeti da predstavnici/e ovih partija daju ista obećanja za naredni mandat (pod uslovom da ga osvoje) koja su davale i prije četiri godine. Tako je, recimo, kandidat Narodne stranke "Radom za boljitak", Mladen Ivanković-Lijanović, u ovoj emisiji izložio dijelove svog novog programa, koji su potpuno identični programu i obećanjima datim na Opštim/općim izborima 2010. godine.
NSRZB je tako ponovo obećava povećavanje izdvajanja za visoko obrazovanje, akreditaciju nastavnih planova i programa, te pretvaranje svih univerziteta iz predavačkih u poduzetničke. Ukoliko uzmemo u obzir da je u proteklom mandatu akreditovan samo jedan fakultet, odnosno jednom fakultetu je odobrena akreditacija za nastavni plan i program, nije poduzeta niti jedna aktivnost usmjerena ka pretvaranju univerziteta iz predavačkih u poduzetničke, a vidljivo je i smanjenje budžeta usmjereno ka finansiranju obrazovanja i implementaciji Bolonjskog procesa, sve zajedno predstavlja dovoljan pokazatelj koliko se zaista radilo na poboljšanju visokog obrazovanja. Ponavljanje ovih obećanja, bez ikakvog kritičkog osvrta na njihovu dosadašnju neispunjenost, ukazuje i na nespremnost partije da na tome radi i u budućnosti. Govoreći o aktivnostima koje je ova partija spremna poduzeti kako bi se uhvatila u koštac sa borbom protiv korupcije i kriminala, Mladen Ivanković Lijanović opet se pozvao na jedno od obećanja datih još 2010. godine, a to je da žurno okončanje privatizacije značajno može suziti uslove za korupciju. Treba samo napomenuti da u mandatu 2010. - 2014. nije bilo napretka u okončanju procesa privatizacije, već je, upravo suprotno, on znatno usporen, te se iz tog razloga nije moglo govoriti ni o efektima takvog procesa na smanjenje korupcije.
Edin Mušić, predstavnik SDA, govoreći na temu obrazovanja, kazao je da je do sada mnogo urađeno po tom pitanju, te da je obrazovanje "dobro organizovano". No, ako pogledamo ukupan rezultat ispunjenosti obećanja svih političkih partija, datih u oblasti obrazovanja, od njih 147, potpuno neispunjeno ostalo je više od 50 %, odnosno 74 obećanja. SDA, konkretno, u ovoj oblasti ima 24 potpuno neispunjena obećanja, odnosno 43% od ukupnog broja obećanja u oblasti obrazovanja. U oblasti obrazovanja na nivou FBiH nema niti jednog potpuno ispunjenog obećanja. SDA je ponovo najavila oštru borbu protiv kriminala i korupcije, koju je najavila i 2010. godine. U mandatu 2010. - 2014. usvojeni su ključni zakoni u ovoj oblasti, Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine i Zakon o suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala u FBiH. Međutim, oba zakon su usvojena pred kraj mandata, tako da se još uvijek ne može govoriti o njihovim efektima.
U istoj emisiji, Ivanković-Lijanović je izjavio da će povećati broj zaposlenih tako što će se ukinuti doprinosi u privredi, na način da visina plata ostane ista, ali da poslodavac ne plaća doprinose. Osim što je samo ovo obećanje u potpunosti neizvodivo, jer je doprinose nemoguće u potpunosti ukinuti, treba napomenuti i da je Narodna stranka Radom za Boljitak provela cijeli mandat u Vladi FBiH, te je direktno odgovorna za trenutni broj zaposlenih i nezaposlenih osoba u BiH, budući da je imala priliku da direktno utiče na politike zapošljavanja. No, umjesto povećanja broja zaposlenih, u mandatu 2010-2014 se broj nezaposlenih osoba u FBiH povećao za više od 10.000.
Što se tiče obećanja koje je Mladen Ivanković Lijanović dao, a koje se odnosi na to da ljekari iz javnog sektora ne mogu raditi u privatnom sektoru, njegova stranka je identično obećanje imala i u prethodnom mandatu, ali nije bilo nikakvog rada niti rezultata na njegovom ostvarivanju. Nacrt novog Zakona o zdravstvenom osiguranju, koji bi svim građanima u BiH osigurao zdravstvenu zaštitu je usvojen u Vladi FBiH krajem jula 2014. godine, te još treba da prođe parlamentarnu proceduru. Jasno je da je ovaj zakon još uvijek daleko od usvajanja. Također, budući da je ovaj Nacrt usvojen tek pred kraj mandata, može se zapitati da li je usvajanje ovog Nacrta tek populistički potez Vlade FBiH, budući da je sasvim izvjesno da ovaj zakon neće biti usvojen u skorijem periodu. Vrijedi se zapitati i zbog čega Nacrt ovog zakona nije usvojen prije, tako da barem ima šansu da prođe parlamentarnu proceduru u aktuelnom mandatu.
Pored navedenog, Ivanković-Lijanović obećao je i rasterećenja administracije. NSRzB je i 2010. godine imala obećanja koja se odnose na štedljivost administracije, koje je u aktuelnom mandatu ispunjeno vrlo malim dijelom.
Predstavnik SDA Edin Mušić je u ovoj emisiji dao vrlo neodređeno obećanje da treba da se dogradi i balansira nivo prava, te da građani trebaju biti ravnopravno tretirani. Također je rekao da treba posvetiti pažnju djeci u stanju socijalne potrebe, stimulisati natalitet, te posvetiti pažnju starim osobama. Što se tiče ravnopravnog tretiranja svih građana, možemo se osvrnuti na obećanje koje je dala upravo njegova partija koja je, podsjetimo, učestvovala u vlasti FBiH tokom cijelog proteglog mandata, koje se odnosi na izjednačavanje pravne zaštite svih osoba sa invaliditetom, koje je ispunjeno tek manjim dijelom, te i na obećanje o prilagođavanju građevinskih standarda osobama sa invaliditetom, na kojem u mandatu 2010. – 2014. nije urađena niti jedna aktivnost koja bi dovela do ispunjenja ovog obećanja.
SDA je također dala obećanje o donošenju posebnog Zakona o dječijoj zaštiti, koji bi vjerovatno tretirao i djecu u stanju socijalne potrebe, ali o ovakvom zakonu nije bilo ni riječi na sjednicama Vlade FBiH, kao ni o drugim važnim zakonima u sferi socijalne zaštite koje su najavile i SDA, ali i druge partije koje su formirale Vladu FBiH. Što se Zakona o zdravstvenom osiguranju tiče, kao što je već navedeno u tekstu, Nacrt je usvojen tek u julu 2014. godine i jasno je da neće biti implementiran u skorije vrijeme. SDA je sasvim sigurno jedna od partija koje su mogle uticati na brže donošenje ovog nacrta, te bi sasvim sigurno bilo zanimljivo čuti zbog čega se ovaj nacrt nije prije našao na sjednicama Vlade.
U sferi državnog uređenja, Mušić je najavio ustavne promjene koje bi podrazumjevale teritorijalnu reorganizaciju cijele BiH, te usvajanje Ustava BiH koji će biti demokratski, socijalni i regionalno definisan. Pomenut je i povratak izvornim principima Republike BiH. Ove se najave ne razlikuju mnogo od obećanja koja je SDA dala 2010. u oblasti ustavnog uređenja. SDA je u proteklom mandatu imala više obećanja koja se odnose na reformu državnog uređenja BiH, međutim, politička klima za implementiranje ustavnih promjena u tom smjeru nije se u proteklom mandatu pomakla sa mrtve tačke, te nije bilo ni aktivnosti ni rezultata po tom pitanju. Ovo je jasno ilustrirano činjenicom da ni presuda Sejdić-Finci nije implementirana u ovom mandatu, a riječ je o mnogo manjim promjenama Ustava u odnosu na one koje je Mušić spomenuo u emisiji Federalne televizije.
Mušić je, također, u emisiji spomenuo i jedan od glavnih motiva svoje stranke u predizbornoj kampanji, a to je otvaranje 100.000 novih radnih mjesta. Kao što je već rečeno, realnost je takva da je u posljednjem mandatu Vlade FBiH, čiji je SDA dio od početka mandata, broj zaposlenih u Federaciji BiH opao za 10.000. Zanimljivo je da je SDA upravo obećala da će u mandatu 2010-2014. otvoriti 10.000 radnih mjesta samo na izgradnji autoputeva i brzih cesta. No i ovo je obećanje bilo prekršeno, jer se ukupan broj zaposlenih u građevinarstvu zapravo smanjio za skoro 6.000 kada se uporedi 2014. sa 2010. godinom.
U ovoj emisiji učestvovao je i Ibrahim Hadžibajrić, kandidatSBB-a, stranke koja je u mandatu 2010-2014. učestvovala u vlasti na državnom nivou od decembra 2012. do aprila 2014. godine. Izjave koje je Hadžibajrić dao u emisiji su se, međutim, uglavnom ticale pitanja koja se nalaze u nadležnosti entitetskog nivoa vlasti (inspekcijska kontrola doprinosa, zdravstvo, obrazovanje i sl.), te zapravo i nije bilo moguće ocijeniti u kakvom su odnosu nova predizborna obećanja sa onima koje je ova partija dala (i uglavnom nije ispunila) 2010. godine.
Druga debatna emisija u kojoj su učestvovali predstavnici/e partija na vlasti emitovana je na BHT1 17. septembra i u njoj su učestvovali kandidati/kinje za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Među učesnicima se nalazilo i dvoje kandidata/kinja koji dolaze iz vladajućih partija, Lidija Korać (SDP) i Zvonko Jurišić (HSP).
Izjave Zvonka Jurišića iz HSP-a nije bilo moguće uporediti sa izbornim programom ove stranke na Opštim/općim izborima 2010. godine, budući da Hrvatska stranka prava BiH nije imala izborni program, te je i do danas ostalo nepoznato koji su, zapravo, trebali biti rezultati učešća ove stranke u vlasti na federalnom nivou. Ipak, kao kuriozitet Jurišićevog gostovanja u ovoj debati, može se izdvojiti njegova izjava da se zalaže da se građanima/kama BiH omogući "besplatan izlazak na izbore". Ovu konstrukciju bi vjerovatno bilo teško razumjeti, da je sam Jurišić nije pojasnio
rekavši da to podrazumjeva - isplatu dnevnica onima koji glasaju na izborima!
Predstavnica SDP-a, Lidija Korać, nije mnogo govorila o planovima SDP-a za mandat 2014-2018. godine, ali se osvrnula na neke od događaja i aktivnosti u mandatu 2010-2014. godine. Najviše vremena posvetila je odnosu SDP-a prema građanskim protestima u februaru 2014. godine, ističući da je ova stranka "vrlo pažljivo saslušala poruke kojima su građani iskazali svoje opravdano nezadovoljstvo", te da je "konkretno reagirala na ono što je iskazano na protestima". Kao primjere konkretnog reagovanja navela je, recimo, to da su tri kantonalna premijera iz redova ove stranke dali ostavke na svoje funkcije, jer su to od njih tražili demonstranti/ce; da su u parlamentarnu proceduru uputili izmjene izbornog zakona koje se odnose na prijevremene izbore, te da su se SDP-ovi ministri odrekli "bijelog hljeba". No, stvarna reakcija SDP-a na februarske proteste bila je daleko od afirmativne i pozitivne, kakvom ju je Lidija Korać u ovoj emisiji predstavila. Podsjetimo, SDP je, baš kao i ostale vladajuće partije, u svojoj prvoj reakciji na proteste, ispoljila vrlo otvoreno neprijateljstvo prema nezadovoljnim građanima/kama koji su se tada nalazili na ulicama. Štaviše, predsjednik ove partije je na press konferenciji SDP-a povodom protesta, održanoj u petak 07.02.2014. godine, izjavio sljedeće:
„Tačno oni dijelovi u kojima su Bošnjaci većina pokušavaju se predstaviti kao nefunkcionalni, u kojima institucije ne rade, što je interesantno, s obzirom na to da su penzije u FBiH za 20 posto veće nego u RS-u, a veće su i prosječne plate. Valjda žele da pred pregovore budemo mekši i kažemo “eto vam treći a mi ćemo ostati u drugom spaljenom entitetu”. Vjerujem da je ovo samo epizoda iz koje ćemo izaći jači da branimo kompletnu državu BiH. Neki žele prikazati da su samo ovdje problemi a drugdje je kao med i mlijeko, iako je taj med i mlijeko nastao na genocidu". Koliko je ovaj stav u skladu sa "pažljivim slušanjem poruka opravdano nezadovoljnih građana", vjerovatno nije potrebno dodatno objašnjavati.
Pored toga, iako premijeri TK, ZDK i USK jesu dali ostavke tokom protesta, ni taj proces nije bio u skladu sa "pažljivim slušanjem i konkretnom reakcijom" na proteste. Uzmemo li samo primjer Seada Čauševića, tadašnjeg premijera Tuzlanskog kantona, ponovo možemo vidjeti kakav je zapravo bio inicijalni stav prema zahtjevima demonstranata/kinja. Sead Čaušević, čiju su ostavku tražili demonstranti, dva dana je ignorisao proteste, da bi se zatim oglasio izjavom da su tuzlanski radnici/e koji protestuju “iskorišteni”, da rješavanje njihovih problema i nije cilj protesta, te da Vlada TK ne želi da razgovara sa demonstrantima, jer su se pred njom našli i "nerealni zahtjevi grupe “Udar”". Ništa bolja situacija nije bila ni u ostala dva pomenuta kantona.
Van teme protesta, Korać je spomenula tek par postignuća SDP-a kao vladajuće stranke u aktuelnom mandatu. Izjavila je, primjerice, da je "SDP u ovom mandatu snažno podržala investicione aktivnosti koje su dovele do otvaranja novih radnih mjesta, što pokazuju statistički podaci" - izjava koja zahtjeva da se, po treći put u ovom tekstu, ponovi da je, zapravo, u FBiH ovaj četvorogodišnji mandat završen sa 10.000 manje zaposlenih nego 2010. godine. U istom svjetlu može se posmatrati i izjava Lidije Korać da je Vlada Nermina Nikšića uložila 27 miliona KM u aktivne politike zapošljavanja, što je, kako je Korać navela, najveći iznos koji je osiguran još od 1996. godine. Korać je također istakla da je otvoreno preko 5.000 novih radnih mesta u autogradnji, te da je uz ta radna mjesta indirektno otvoreno još njih 10.000. Ponovo, oblast građevinarstva izgubila je u ovom mandatu skoro 6.000 zaposlenih, što bi značio da je, ako je podatak o 5.000 direktno i 10.000 indirektno uposlenih ljudi na izgradnji Koridora Vc tačan, stvarni gubitak radnih mjesta u građevinarstvu izvan cestogradnje zapravo bio mnogo veći.
Analiza ove dvije debatne emisije pokazuje da predstavnici/e vladajućih stranaka i dalje nemaju namjeru preuzeti nikakvu odgovornost za katastrofalne rezultate ovog mandata i neispunjena obećanja sopstvenih stranaka u mandatu 2010-2014. U zemlji u kojoj je, zvanično, nezaposleno preko 500.000 ljudi, isticanje "pozitivnih rezultata u zapošljavanju" ne samo da pokazuje potpunu neodgovornost prema sopstvenim biračima/cama, već se može nazvati i potpuno apsurdnim. Sa druge strane, ponavljanje identičnih obećanja kakva su data (i neispunjena) i prije četiri godine, dodatno ukazuje na činjenicu da su vladajuće partije nastavile tretirati izbornu kampanju kao poligon za nerealne, neozbiljne i neodgovorne izjave kojima je jedina svrha da "zazvuče" dobro, ali iza kojih ne stoji nikakva ozbiljna strategija koja bi biračima/cama ulila povjerenje u mogućnost ispunjavanja takvih obećanja.
