21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
srijeda, 16 Januar 2013 02:28

Med, krv i go..na

 

Neizmjerno sam zahvalan uvaženoj, lijepoj,  i nadasve humanoj, holivudskoj glumici Angelini Jolie, što je praveći svoj film prvijenac 'U zemlji krvi i meda' , podsjetila nas,  a vjerujem, neke i naučila, značenju toponima Balkan na kome obitavamo tolike godine.

 

Naime, kako sam se rodio u zemlji koja se prostirala, bolje rečeno, koja je zauzimala, jer ovaj termin je za ovo podneblje i mentalitet okruženja, svakako bliži, gotovo cijeli prostor Balkana, naučio sam da oni južnije nisu bili sretni ali ni nesretni a oni sjevernije su se otimali,  da ne stanuju ovdje. Gadeći se pokazat, svijetu, posebice Europi, toj uobraženoj plemkinji, koja drži do nivoa, nikada ovi sjevernije ili ako hoćete zapadnije nisu prihvatali da su na Balkanu.

 

Ponašali se  ko momak koji skonta lošu trebu pa ima curu al je ne pokazuje, ja i oni, jesu tu ali za napredni zapad nisu, ne daj Bože. Sve je to trajalo do devedesetih kada su oni južnije sebi, oni zapadnije sebi a ovi u sredini nikud. To bi, da ovi u okruženju, zemlju meda po ko zna koji put natope krvlju, ne svojom u prvom planu, ali i svojom, bezbeli ne bi li zauzeli ta medena brda i doline, taj kako ga vole nazvat, kamenjar hercegovački i šumetine bosanske.

 

I što sad o ovom, upitat će se mnogi? Zato!

 

Jer juče ni kamenu onom hercegovačkom pored vijećnice u Mostaru,  ne daju mira, nego ga miniraju eksplozivom samo zato što je u obliku ljiljana, u obliku srednjovjekovnog obilježja koje simbolizira cvijet .Eto zato su ga minirali i poručili, muslimani ovo vam je išaret da niste poželjni.

 

Eto zato, što danas, naki, banjalučki profesor, neću mu spomenut ime, ne iz straha nego li iz poštovanja spram mastila kojeg trošim, objavio on, biva profesor, na osnovu nakih ruskih, ja čijih će drugo, istraživanja i obavještajnih podataka, da će Bosna i Hercegovina, kako je on, bezobraz, zove, kvazidržava, nestat do 2035.godine.

 

Eto zato, što svaki dan, naki hajvan, jal zdesna jal slijeva, najede se bunike pa bulazni a mi saburamo, na ovom kršu hercgovačkom i šumetinama, doduše sve rijeđim, bosanskim. Nismo zakoracili ni zapadu, pogotovo ne istoku iako nas, neki gurkaju i viču, iđite tamo, mi smo ovdje, duže nego li oni na zapadu i oni na istoku.

 

Eto zato i ja malo srkletim, kad već neće oni naši ulojeni vlastodršci da se ne bi zamjerili svojim supotpisnicima raznijeh, platformi i dogovora koji imaju za posljedicu samo jedno, da ovu zemlju meda, opet uprljaju ako ne krvlju onda govnima jer, pogane brate, pogane, dok zinu.

 

A mi u Bosni i Hercegovini, ima nas svakakvih boja, pa se svili ko duga, i ko god da je s nama, sretan je, ne mora proć. I ostat ćemo i opstat ćemo, i pored onih i onakvih, makar pored meda u grlu morali ćutit okus krvi i go...na, valjda je i to usud ovog podneblja. Ali neka zapamte, nadživjet će Bosna a Boga mi i Hercegovina, i anam one budaletine kao što je nadživjela i deset stoljeća prije. Pa nek puknu!

 

Piše: Said Šteta