21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
nedjelja, 07 Oktobar 2012 21:50

Narod izabrao...

Ovako se ja uvijek pomalo izlajem poslije izbora u mojoj zemlji... Ne mogu protiv sebe, nije mi ta BiH svejedno... mnogo ljudi u njoj mi mnooooogooooo znači... patim što su nam djeci 90-tih ukrali djetinjstvo i svaki put se nasekiram kad shvatim da im se krade i budućnost... Kakav smo to narod? Šta nam je? Al’ eto… kod nas narod zna. I ja se slažem s tim. Zna narod naš bosanski kako umjesto elitnog fakulteta zamoliš gazdu obližnjeg kafića da ti zaposli sina za džeparac (pa momak je… treba mu), zna kako se deru cipele hodajući od kladionice do kladionice nadajući se da će ga napokon u jednoj od njih opucati bolja budućnost i kako ga lopovsko-gulilačke mikrokreditne organizacije već godinama spašavaju od definitivnog utapanja u svoja i tuđa govna. Na vodi nekad održi i slamka, ali u govnima, sinko moj, ne može ti ni čamac pomoći. Teška, pa vuku na dole.


Kako to da narod koji zna (pa samim tim mora znati i da je pokraden, prevaren i omalovažen) ne zna jednom reći: Znam vala, sve znam i vidim i sad ću te popljuvati hinjaka k’o i ti mene, pa ću onda sa ovom prevarenom masom istih kao ja, pljunuti u ove svoje šake i uzeti stvar u svoje ruke, nije mi prvi put u životu!
Pitam se koga su danas birale žene robne kuće “Bosna”, radnici “21.decembra”, “Doma štampe”, “Komrada”, “Zenicatransa”, taksisti, borci, šehidske porodice, studenti, penzioneri i korisnici javnih kuhinja? Pitam se, jer znam da oni znaju najbolje i da su narod. Političarima u Bosni je mahom obraz = đon i jako su skromni u svojim zahtjevima prema narodu. Oni traže samo jedan glas, da te poslije mogu bolje ignorisati i zaboraviti. Ti ljudi nakon toliko godina na vlasti imaju poremećene osjećaje za vrijednosti, sa čvrstim ubjeđenjem da rade pravu stvar. Njih najhitnije treba poslati na ispiranje mozga i zaštopanih moždanih ćelija. Jok, mi im biramo fotelju, sigurnosti i pare do besvjesti.


Pa eto sretno ti, narode moj bosanski, u sljedeće 4 godine, a možda i cijeli život, sa tim tvojim opet biranim lopovima, papcima, gelipterima i ostalim govnarima. Neka si ih, vala, za mir svoje duše zaokružio… pa sad mirno spavaj. I ti u Federaciji, a i ti u Republici Srpskoj… a kad ti zatreba skuplji lijek ili bolje liječenje, a ti opet pravac u novine ili na TV, kao da si novinara, čitaoce i gledaoce izabrao, a ne onoga “svoga” po duši.


I treba li sad da se sekiram što nam smeće prekriva ulice, što su i mala djeca tužna i što samo o parama pričaju, što nam umiru ribe u rijekama od nepoznatih otrova, što nam je čist zrak misaona imenica, što mi narod moj štrajkuje, što mi prijatelji životare… Ma nije me briga! Njima bajka (majka), a nama maćeha, kao i do sada. Sami hoćemo. Znam ja da će biti da mi nećemo, nego nemamo izbora… Ali, postoji izbor i za manje zlo, postoji izbor za promjenu, postoji izbor za mlađeg, postoji izbor za poštenijeg… Ne mogu da dođem sebi i moj mi narod sve više liči na žene koje muževi čitav život tuku i maltretiraju, a one im se uvijek nanovo vrate. Zbog djece, šta ćeš? A šta ću i ja… moj narod zna. Znam i ja. Politika je kurva, političari su kurvari, a narod… narod su ti, sine moj, glupi kurvini sinovi.


Rekla Mediha Selimović, dana 7.10.2010 godine, rekla i 3.10.2008. godine i reći će još ko zna koliko puta u životu dok je njoj njenog porijekla, njenog naroda i njene Bosne...


Mi smo narod koji rado ismijava budale, ali dopusti da ga vode.
Mi smo narod koji je do zavrat usran od straha da bi se nešto moglo promijeniti pa da mu bude još gore.
Mi smo narod koji će izabrati kreaturu (s kojom bi zakrvio do koljena da mora s njim sijati i dijeliti istu njivu ili ne daj Bože isti apartman u Neumu), samo zato što se zove kako se zove. Jer, Bože moj… i oni će svog, tako da mi ne preostaje ništa drugo nego da i ja svog. A moj je taman toliko kao i onaj slobodni, gologuzi šetač sa Obale Slonovače.
Mi smo narod koji svemu i svačemu nalazi manu, ali dalje od kafe u svojoj birtiji ne mrda.
Mi smo narod koji su prevarili, sjebali i uvalili u torove još 1990-te godine i isto tako će i 2090-te.
Mi smo narod koji neće na izbore jer je ionako sve u seljačkim rukama, znajući da seljak hoće na izbore. Ne samo da hoće, nego će ti se fino i direktno smijuljiti u facu gledajući te sa plakata dok hodaš čaršijom bez kinte, bez posla, bez budućnosti.
Mi smo narod koji će nedelju prespavati, a u ponedeljak se iberetiti i krstiti pitajući se kako su opet jedni te isti ostali na vlasti, okrivljujući pri tome glasače.
Mi smo narod koji se zadovoljava i kad mu muha u dupe džaba uleti. Malo nešto crkavice, poslića ili sitna usluga pokolebaće nas da otvoreno kažemo što mislimo.
Mi smo narod koji ne poštuje poštenje ili ga ne poštuje dovoljno, jer nam se ne podrazumijeva.
Mi smo narod koji poštuje lopove, gnjide, uvlakače i ostalu političku gamad samo zato što se zovu Haris, Mile, Mate i šta ja znam kako još.
Ma mi smo merhametli narod… kod nas je već decenijama: uzmi Ago koliko ti drago.


preneseno sa FACEBOOK &  http://zenica-online.com/2012/09/predizborna-kampanja-nekad-i-sad/#ixzz28e2zHB7v


Povezani članci (by tag)