Uz film Uzavreli grad, film ZENICA je najpoznatiji antologijski film prošlih vremena o našem gradu. Snimljen 1957., dakle prije punih 56 godina, po ideji Mukbila Jakića autori Miloš Stojanović i Bogdan Jovanović napravili su film o industrijalizaciji metalskog grada. U njemu su glumili tadašnji mladi glumci, kasnije doajeni jugoslovenskog glumišta Rade Marković, Stojan Aranđelović, Pavle Vujisić, a muziku je komponovao Bojan Adamič, koji je i rukovodio orkestrom ljubljanske filharmonije, koja izvodi muziku za ovaj film.Pogledajte  crnobijelih 78 minuta snimanih u našem gradu. 

XIV BiH FESTIVAL FILMA DJECE I OMLADINE „ZENICA 2012“ - IZVJEŠTAJ ŽIRIJA - 14. Festival filma djece i omladine Zenica 2012. okončan je jučer Organizatori su Udruženje tehničke kulture Zeničko-dobojskog kantona i Općina Zenica - Služba za društvene djelatnosti, koja je ujedno i pokrovitelj ovog Festivala. Partner u ovoj organizaciji je family centar Zenica. Za XIV Festival filma djece i omladine „Zenica 2012“ ukupno je prijavljeno 76 filmova i to 36 u kategoriji dječijih filmova, tj. učenika osnovnih škola, a 40 u kategoriji omladinskih filmova, tj. učenika srednjih škola. Žiri u sastavu: Faketa Salihbegović Avdagić, Nedžad Fejzić i Zijad Softić, je za nagrade nominovao sljedeće filmove po kategorijama i vrstama.

Povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba (VBNMGZ) u suradnji s Gradom Zagrebom ove godine po peti put organizira „Dane bosanskohercegovačkog filma u Zagrebu“ koji će se održati od 25. do 30. novembra u kinu Europa. Ove godine izbornik festivala Đelo Hadžiselimović odabrao je neke stare klasike, ali i ovogodišnjeg dobitnika posebne nagrade žirija Cannskog festivala, film Djeca Sarajeva redateljice Aide Begić, kao i najnoviji film Prtljag oskarovca Danisa Tanovića. Svečano otvorenje je u nedjelju, u 20 sati na Dan državnosti Bosne i Hercegovine.

Zenicablog vam donosi snimak jednog od najstarijih filmova o našem gradu. 

U proteklom ratu ja, lično, imao sam direktan gubitak - civilno stradanje u porodici, bio sam 138 dana u logoru nalik na onaj iz filma U zemlji krvi i meda, vođen na strijeljanje (kako vidite, bezuspješno) i korišten kao živi štit (također, neuspješno). Ovo je moj lični osvrt na "medijsku buku" oko tog filma i želim da ga prihvatite kao takav. Sve one koji ga ne žele čitati, ovdje mogu da napuste čitanje ovog posta. Mjesto gdje ga objavljujem također je privatni projekat grupe ljudi i kao takvom, polažem račune samo ljudima koji ga kreiraju, a ne i svakom potencijalnom dokoličaru koji svoju web hrabrost iskazuje samo prikrivenim IP adresama i anonimnim komentarima. Ostali, mogu nastaviti čitati.

Znate li o kojem se poslijeratnom filmu najmanje pričalo? REMAKE, koji je napisao Zlatko Topčić, u prvom licu jednine, bivši logoraš iz Grbavice, sin logoraša iz Drugog svjetskog rata. Kad je svijet pogledao film, jedini njegov (Zlatkov) komentar je bio da je priču "Rimejk" (Remake) napisao da se i treća generacija Topčića ne bi našla u situaciji da u prvom licu jednine priča takve stvari.