Bosna i Hercegovina je možda mala zemlja, ali to je zemlja velikih ljudi. Bosna i Hercegovina je možda moja najveća bol, moja najveća rana, ali ta je zemlja moja kuća, ta je zemlja moj dom, tačno onakva kakva je u ovom trenutku. Od istoka prema zapadu, od sjevera prema jugu kud god pogled pružim prkos, ponos, Bosna, Bosna i Hercegovina. I ne mogu pronaći riječi kojima ću da ispričam priču o ovoj zemlji. Na žalost moram reći bijednoj, bijedni smo. Bijedni smo, ne zato što živimo bijedno, nego smo bijedni jer usprkos spuštenim puškometima i dalje ratujemo. Ratujemo riječima i našim jezicima. Ratujemo međusobnom mržnjom i netrepeljivošću. Ratujemo pljačkajući nedužne građane i zatvarjući radna mjesta. Ratujemo birajući krive ljude na mjestima sa kojih se organizovano sprovode teroristički napadi na građane. To je terorizam. To je napad. To je državni udar od strane državnika na ono što mi smatramo državom. Ali, to nije država, to je ratište, ratište koje nam prave borci koji su nas lagali od januara do oktobra, isti oni kojima ćemo ponovo vjerovati.