Maskirani muškarac je oko 17 sati napao službenike Pošte 6, u zeničkoj ulici Londža, u centru grada. 

Na Jaliji, između „Pošte 6“ i „Šipada“, nalazi se - MRAČNA ZONA. 

Ko skupi hrabrost da u nju uđe, sam odgovara za ono što će mu se desiti!! !
Tu svaki dan, zbog razvaljenih, klizavih stepenica, domaćicama ispadaju cekeri (prazni, zbog kliznih cijena),
Tu penzioneri dolaze u predinfarktno stanje zbog rupa ispod nesigurnih nogu,
Na tom mračnom mjestu omladina dobija iluzije o poslu i boljem životu (uz pomoć fixa),
Tu olinjali psi u polumraku vrebaju kosku penzionerske noge,
Tu seljak sa xxxxx sprata Pošte 6 baca prepune kese smeća na glave nesretnika koji nisu čuli za „mjesto u koje se ne ulazi“,
Tu njegov debilni sin baca „bombe“ (kese vode) na glave prolaznika,
Tu se prazne bešike pune piva, pošto Zenica nema ni jedan javni wc. Prazne se i crijeva ali rijeđe, zbog opšte nestašice,
To je mjesto gdje omatorjeli zavodnici pokazuju svoje oklembešene alatke ocvalim, predratnim ljepoticama „slučajno“ zalutalim,
Tu penzionisani, polupismeni milicajac, xxxxx čeka pjesnika Bogdanovića da mu iz mraka „jebe majku četničku“...
Tu (zbog male djece) „hrabri“ pjesnik svako jutro skuplja igle od sinoćne narkomanske seanse,
Tu, u noćima punog mjeseca, jedna nesretna, usamljena žena vrišti i proklinje život i familiju,
Tu, svake druge noći, dežurni policajac iza ćoška vreba jednog od dvojice dilera na Jalimanovom putu, ne bi li ih uhvatio na djelu,
Tu je i nezaobilazna xxxxx, koja će za 5-10 dm, ovisno o kurs(c)u, (koji u mraku izgleda veći) probati kvalitet vaše Kube,
Tu, jedan divni, bivši i usamljeni profesor matematike, ispija svoju flašu brlje, da bi ujutro oteturao u svoju praznu garsonjeru,
Tu je pjesnik, vraćajući se nakvašen sa književne večeri, pao preko mračnog, izlomljenog stepeništa i razbio očev sat,
Za utjehu, desi se da Komrad jednom mjesečno opere (isprska izdaleka) stepenište, koje tako postane još opasnije.

I zato, ispred stotina građana koji svaki dan u ovoj MRAČNOJ ZONI rizikuju zdravlje, pa i život, molim nadležnu službu da obrati pažnju na ovo izuzetno opasno i prljavo mjesto. A potrebna je samo dobra volja, jedna sijalica, jedno pranje u par dana i nekoliko radnika koji će popraviti i stepenice i raspoloženje građana, koji imaju nesreću da se u centru Zenice svakodnevno nađu u situaciji opasnoj i neprimjerenoj za grad koji ima razloga da se ponosi svojim civilizacijskim dostignućima.

Bojan Bogdanović, skupljač igala i onaj koji je ostao bez očevog sata