21 Novembar 2024
FacebookTwitterOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
utorak, 24 Januar 2012 02:15

Ratni zločinci u KPZ Zenica

kpz-ulazSa prvim januarom ove godine u ćelijama najvećeg zatvora u državi, zeničkog Kazneno – popravnog zavoda bilo je dvadeset osam osoba koje su izdržavale kaznu zbog ratnih zločina.

U zenički zatvor dolaze svi osuđenici kantonalnih i Vrhovnog suda Federacije, te dio onih koje osudi Sud BIH. Čak i iza rešetaka, osuđeenici su neravnopravni, jer osuđenik jedne nacionalnosti, ako ga osudi Sud BiH, može tražiti premještaj u druge zatvore, dok oni osuđeni od „nižih sudova“, entitetskog i kantonalnih, „osuđeni su na Zenicu“.

Posljednjih dana mediji u RS-u su se raspisali o navodnim problemima Nemanje Jovičića, bratića državnog parlamentarca Slavka «Slavuja» Jovičića. Navodna «žrtva progona u KPZ Zenica» ustvari je napadnut prije punu godinu dana, ali pošto u posljednje vrijeme nije bilo „materijala“, mogla je poslužiti i priča sa početka prošle godine.

Nakon što je «sustanarima» Romima jer su ga potkradali psovao «balijsku majku» završio je u ambulanti, ali sve to događalo davno. Sada, jer je poželio premještaj, odlučio je da je «ugrožen na nacionalnoj osnovi». Logično, jer se u Zenici ne može dogoditi da osuđenik „prošeta vani“, kao što je to učinio Radovan Stanković u Foči.

 

- Dolazili su ombudsmeni, mediji iz RS-a i pokazali smo im da mjesecima nema napada na njega. Mi nemamo ništa protiv premještaja, ali zakon jasno kaže da se samo osuđenici Suda BiH mogu izmještati u RS po zahtjevu. Zanimljivo je da su procentualno, Bošnjaci najugroženiji u KPZ-u, jer ih najmanje koristi pogodnosti i izlaske, najmanje radi, a najviše dobija batine. Ali nama su svi osuđenici isti, pa i oni za koje smo utvrdili da su platili da ih kolege napadnu, da bi pod tim izgovorom tražili premještaj. Zenica nije «slatka» nikome, jer smo najstrožiji zatvor, odavdje bi podjednako drago išli i Bošnjaci i Arapi, pa i Kinezi da ih imamo, kazao nam je Redžo Kahrić, prvi čovjek zatvora zadužen za sigurnost i Zapovjednik straže.

On dodaje da je u 2011. zabilježeno dvostruko manje prijava, disciplinskih postupaka, ali i kazni nego godinu prije, što je postignuto «razdvajanjima» po Paviljonima. Oni «najgori», koje treba zbog njih ili drugih «skloniti» smještaju se u «Četvorku» ili u «Šesti paviljon». Inače, Paviljon „Četvorka“ bukvalno je zatvor u zatvoru, gdje osuđenici imaju najbolji komfor, ali i najstrožije mjere osiguranja, te su totalno izolovani neprovidnom višemetarskom ogradom od ostatka osuđenika. U slučaju problema sa osuđenicima zaa ratne zločine oni ili „druga strana“ bivaju premješteni na izvjesno vrijeme u „Četvorku“. Naravno, u Upravi KP Zenica odbili su reći ko je od osuđenika za ratne zločine sada smješten tu, odnosno kako su „rasporedili“ pojedine osuđenike.

Među dvadeeset osam osuđenika u ovoj godini se izlasku treba nadati samo Zikrija Ljevo, koji je u KPZ ušao 21. septembra 2006. godine, pa će uz spajanje sa pritvorom iz zatvora izaći 12. oktobra ove godine. Najduže će slobodu čekati Cazinjanin Suad Kapić, koji za dan slobode ima upisan 27. mart 2026. godine. I na kraju, najduži osuđenički staž Hanefija Prijić Paraga, Gornjevakufljanin koji je kaznu počeo služiti u julu 2001., a izlazi u februaru 2014. godine. .

Čak i osuđenici za ratne zločine, pod predviđenim okolnostima, nakon polovine kazne mogu na vikend. Preduvjet je dozvola nadležnog suda, ponašanje bez ijednog incidenta, radni angažman u zatvoru i redovno vraćanje. Prvo neopravdano kašnjenje ili pokušaj bijega znači da do kraja kazne nema izlaska.

Na izdržavanju kazne početkom ove godine su bili Miralem Omanović (Mostar, 14 godina), Franjo Radić (Travnik, 10), Lazar Stupar (Sanski Most, 15), Fikret Hasanović (Tuzla, 5), Pepo Pavić (Tuzla, 5), Dragan Zjajić (Glamoč, 4), Nemanja Jovičić (Hadžići, 10), Željko Despot (Ključ, 12), Petar Arsenić (Sanski Most, 10), Nedo Trifković (Travnik, 10), Mitar Milinković (Sanski Most, 10), Nedeljko Šikman (Ključ, sedam i po godina), Ćerim Novalić (Konjic, osam i po godina), Zuhdija Dizdarević (Velika Kladuša, 8), Zikrija Ljevo (Mostar, 7), Senad Ahmetašević (Velika Kladuša, 8), Mirko Vračević (Mostar, 12), Niset Ramić (Visoko, 30), Idhan Sipić (Banja Luka, 8), Veiz Bjelić (Vlasenica, 6), Nihad Vlahovljak (Sarajevo, 13), Haris Rajkić (Sarajevo, 13), Zrinko Pinčić (Sarajevo, 9), Enes Handžić (Donji Vakuf, 8), Osman Šego (Donji Vakuf, 5), Suad Kapić (Cazin, 17), Hanefija Prijić (Gornji Vakuf, 13 godina i četiri mjeseca), Mustafa Odobašić (Velika Kladuša, 20 godina).

Državni sud je tokom 2011. osudio 33 osobe za ratne zločine počinjene u različitim dijelovima BiH na ukupno 436 godina zatvora. Četvorica optuženih su pravosnažno oslobođena. Pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH doneseno je 30 presuda, od kojih je devet još uvijek nepravosnažno. Tokom ove godine postignut je najveći broj sporazuma o priznanju krivice od početka rada Odjela za ratne zločine, koje je Sud BiH prihvatio i izrekao 70 godina zatvora osudivši osam osoba. Podignuta je i prva optužnica zbog lažnog svjedočenja na suđenju za ratne zločine pred Sudom BiH, te zbog otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka u jednom bosanskohercegovačkom magazinu. Ove godine je podignuta i prva optužnica protiv osobe ženskog spola, zbog ratnog zločina počinjenog u Odžaku, i suđenje je u toku. Najveća kazna izrečena je Miloradu Trbiću, za genocid počinjen u Srebrenici, od 30 godina. Najniža pravosnažna kazna izrečena je Šefiku Aliću, koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog zločina počinjenih 1995. na području Bosanske krajine.

Bosanskohercegovačkom pravosuđu su iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) izručeni Edin Džeko i Rasema Handanović, koji su osumnjičeni za ratni zločin počinjen u Konjicu, a Zemira Kovačevića je Švedska izručila zbog sumnje da je počinio zločine u Sijekovcu kod Bosanskog Broda. Na zahtjev Suda BiH raspisana je i međunarodna potjernica za Veliborom Bogdanovićem, koji se nije pojavio na izricanju prvostepene presude kojom je osuđen na šest godina zatvora zbog silovanja i zatvaranja civila na području Mostara tokom 1993. godine.