Vezano za posljednji dopis koji je, kao i mnogi prije toga, stigao iz tabora Ace Kabanice o tome kako Telemach nema dozvolu da emituje programe, i ako zanemarimo činjenicu da je g. Kabanica poslao taj dopis ne bi li izvršio pritisak na Konkurencijsko vijeće (koje treba donijeti odluku o davanju zelenog svjetla Telemachu za kupovinu nekolicine kablovskih operatera) želimo medije i javnost obavijestiti da je Telemach za 2014 kao i svake godine prije za koju je imao uredno izdate dozvole od RAK-a, uredno predao saglasnosti svih TV kanala RAK-u sa izjavom i odgovarajućom dokumentacijom za dobijanje dozvola što je do 2013. bilo dovoljno za dobijanje dozvole.
Problem nije u TV kanalima i legalnosti poslovanja nego o pokrivanju audiovizuelnih prava u dijelu programa (emisijama), uglavnom regionalnih televizija (HRT, RTS, RTL...) koje nisu originalno proizvedeni od samih kanala (primjerice neki strani serijal), na čemu RAK insistira prije dobijanja dozvole.
Kada su u pitanju licence za korištenje ovih prava, po Zakonu BiH nadležan je Institut za intelektualno vlasništvo koji ovu oblast ima u obavezi regulisati temeljem Zakona o kolektivnom ostvarenju autorskog i srodnih prava iz 2010. godine. Međutim, i pored postojanja Zakona, Institut do današnjeg dana nije dodijelio licencu nijednoj kolektivnoj domaćoj neprofitnoj organizaciji, iako je po našim saznanjima nekoliko zvučnih domaćih imena vezanih uz filmsku industriju kroz svoja udruženja zatražilo licencu od Instituta.
Primjena Zakona je i osnova po kojoj je Regulatorna agencija za komunikacije- RAK trebala izdavati Dozvole za televizijsko emitovanje putem drugih elektronskih komunikacijskih mreža telekomunikacijskim operaterima. RAK se je zbog nepostojanja kolektivne organizacije našao u pravnom vakumu iz kojeg je pokušao izaći zajedno s operaterima traženjem rješenja od Instituta koje je predvidjeno zakonom (deponovanje naknade za audiovizuelna prava na notarski račun do uspostave kolektivne organizacije) koju je Institut odbio i kao jedinu mogućnost ostavio mogućnost ugovaranja naknade za AV prava individualno s autorima ili njihovim asocijacijama. RAK je tada propustio priliku da adekvatno odgovori na ovaj problem i da kao uslov dobijanja Dozvola uspostavi pravila po kojima bi svi operateri mogli slijediti jedinstvene i jasne kriterije za dobijanje dozvole. Stoga ali i zbog odbijanja Instituta za intelektualno vlasništvo da pune 4 godine preuzme Zakonom propisanu ulogu izdavača licenci za kolektivna AV prava u BiH, a time i zaštiti prava domaćih i stranih autora AV djela, otvorio se prostor za manipulacije i nelegalne radnje.
U tom prostoru pojavljuje se ELTA Kabel, vlasništvo kontroverzong Ace Kabanice, koji se pojavljuje kao predstavnik strane asocijacije Agicoa koja tvrdi da posjeduje mnoga individualna AV prava (nikad dokazana), te koristi sive zone i počinje još 2005. godine nelegalno i netransparentno ubirati naknade od kablovskih operatera koje nikad ne završavaju kod autora. Poznato je da navedena asocijacija s Eltom na čelu bosanskohercegovačkim producentima i autorima audio vizuelnih djela nikad nije platila naknade. Sve se to radilo na način kojim se vješto izbjegavalo plaćanje poreza korištenjem nerezidentnog računa u BiH.
U ulozi koju želi zadržati a to je organizator ubiranja AV prava od konkurenata, Elta kabel je kao kablovski operater i član upravnog odbora asocijacije kablovskih opertera AKOP u direktnom sukobu interesa.
Danas se u sivoj zoni kao rješenje za dozvolu telekom i kablovskim operaterima do imenovanja legalne kolektivne organizacije od strane Instituta nudi opet ista asocijacija povezana s Acom Kabanicom. Jedan od nacionalnih telekom kompanija koja je potpisala samo pismo namjere negdje u maju 2014 g. s tom organizacijom dobile su dozvolu od RAK-a za cijelu 2014. godinu (iako su radili bez dozvole nekoliko mjeseci), dok nekolicina operatera koja nije željela pristati ponovo na reket i nelegalne radnje Ace Kabanice i dalje nema dozvole. RAK je imao i ima mogućnost izdavanja uslovne dozvole (samo za vlastitu produkciju) za desetak regionanih kanala (od ukupno 180 koje Telemach reemitira). Kako Agicoa nikad nije dokazala direktnu vezu svoje liste individualnih prava s regionalnim TV kanalima koje operateri reemitiraju i na koje se obaveza rješavanja AV prava za izdavanje Dozvole odnosi, u smislu nediskriminacije, prefiks „uslovna“ dozvola, morao je biti stavljen na dozvole svih sudionika na tržištu.
Ovdje valja napomenuti da United grupa u čijem se sastavu nalazi Telemach zbog nelegalnih radnji piratstva (reemitiranja kanala bez dozvole vlasnika) i nekoliko puta manjeg prikazivanja broja korisnika za potrebe plaćanja naknade za kanal Sport Klub, podigla tužbu 26.2.2013 godine protiv Elta Kabel kojom potražuje iznos od 4.432.091, 49 KM na ime naknade štete.
Telemach je odbio saradnju sa Elta Kabelom i Agicoa-om jer ne želi poluprivatnim i nelegalnim agencijama koje nisu uspostavljene po zakonu plaćati reket.
Kada se konačno dodjeli licenca bosanskohercegovačkoj kolektivnoj organizaciji , kao što je to regulisano i u zemljama u regionu, Telemach je spreman naknade za AV prava retroaktivno doznačiti toj organizaciji, a koja će biti u obavezi transparentno plaćati poreze i naknade stvarnim vlasnicima AV prava (producentima), a ne nekim mešetarima.
Telemach očekuje skoro izdavanje uslovne dozvole od strane RAK-a, a očekujemo i da Institut za intelektualno vlasništvo nakon 4 godine konačno izda i licencu za prikupljanje naknade za kolektivna AV prava i uredi ovu oblast na način propisan zakonom, te time zaštiti domaće i strane autore (producente emisija, filmova, serija) u smislu prava na dobijanje adekvatne naknade za njihova AV djela koja se reemitiraju u BiH i regiji. Time bi Telemach skinuo prefiks uslovni s dozvole, dok će navedeni lovci u mutnom ostati tamo gdje im je mjesto.
U oblasti muzičkih prava koje regulira isti zakon kao i AV djelatnost, situacija je uređena na način da postoji od strane Instituta za intelektualno vlasništvo licencirana organizacija, te svi operateri (uključujući i Telemach) imaju potpisane ugovore. Na Institutu je da ovakvu praksu primijeni i na audio vizuelna kolektivna prava, u korist razvoja domaćeg telekomunikacijskog tržišta, i domaćih autora i uz plaćanje propisanih naknada institucijama BiH.