"U nekadašnjem kinu osnovni format bio je 35 milimetara jer je to bilo vrijeme 35 milimetarske trake. Zenica je uvijek imala svoju kino publiku, ali uslovi su bili veoma loši. Trake filma od 35 milimetara imale su veoma zahtjevan transport i proizvodnju tako smo mi u manjim gradovima čekali da veći završe sa projekcijama. Dobijali smo filmove dva ili tri mjeseca nakon premijera u Americi, a to je dalo dosta prostora pirateriji", kazao je Samardžić za Klix.ba.
U bh. kinematografiji najveće uspjehe na 35 milimetara su zabilježili filmovi "Ničija zemlja" i "Gori vatra", koji su oborili sve rekorde i mjesecima punili kinodvorane. Uslijedio je prelazak na digitalni format, koji je, prema riječima Samardžića, jednako važan za filmsku industriju kao i prelazak sa nijemog na zvučni film. "U zemljama zapada, pa i regiona bilo je 3D i digitalnih dvorana, ali veoma malo. Prije pet godina film kojega se svi sjećamo, 'Avatar', napravio je veliki bum i doslovno natjerao kinoprikazivače da u roku od jedne godine sva kina budu digitalizirana", dodao je.
Nakon "Avatara", u čije snimanje je uloženo 254 miliona dolara, a samo u tri mjeseca prikazivanja zarađeno više od 2,5 milijarde, počelo je snimanje skoro svih filmova u digitalnom formatu, što je označilo kraj popularnog 35 milimetarskog filma. Međutim, Ekran je zadržao ove uređaje za produkciju i trake tako da u svakom trenutku imaju mogućnost organizovanja festivala filma gdje bi ih puštali. Samardžić poručuje da je velika stvar kada kino u Bosni i Hercegovini ima priliku da prikaže svjetsku premijeru filma.
"Često kada čekate traku od 35 milimetara, ona se u transportu ošteti i kada dođe vama, vi je ne možete prikazati. Međutim, digitalni format danas dobijete na hard disku, nakon čega film pohranite u svoj sistem, a dozvolu za prikazivanje dobijete e-mailom od filmskih kuća u obliku 'ključa' kojeg ukucate i koji je vremenski limitiran. Još jedna velika prednost je i ta da mi na ovim prostorima uvijek imamo svjetske premijere filmova. Kod nas, naprimjer, 'Hobit' počinje sa projekcijama 11. decembra, a u Americi 12. decembra, što je velika stvar", kazao je Samardžić te dodao da se godišnje emituje oko 150 filmova, od čega je 80 premijera koje idu dan prije zvanične projekcije u SAD-u. Samardžić je kazao da je nemoguće porediti vremena prije rata i poslije rata, ali da uprkos konkurenciji na internetu i televiziji uspijevaju zadržati navike mladih da posjete kinodvorane.
"Neuporediva su vremena do rata gdje nije bilo računara i televizije sa 160 kanala. Poslijeratno vrijeme nam je donijelo napredak, ali ljudi su zaboravili ići u kino. Naučili su da se vežu za male ekrane, a naš zadatak je bio da već prve godine izgradimo novu publiku ulažući u dječiji program. Danas imamo klince koji su prije pet godina posjetili prve kinoprojekcije, a sada dolaze sa djevojkama", izjavio je naš sugovornik. U Zenici je nedavno održan i prvi Dječiji festival filma, koji je okupio više hiljada djece iz cijele Bosne i Hercegovine. Oni su uživali u 3D crtićima i edukativnim programima. Zenica je zadržala kino i kao posebno mjesto zabave.
"U većini mjesta kino je samo dio tržnog centra, dio zabave, nigdje ne postoji kino kao kino. U Zenici smo uspjeli očuvati običaj da ljudi idu u kino, ali imamo i ostale sadržaje koji su prilagođeni ljudima koji dođu u multipleks gdje mogu dobiti i zabavu i pogledati film", izjavio je Samardžić u razgovoru za naš portal. Narednih godina planiraju aktivnosti kako bi animirali publiku da što češće dolazi u kino.
"Što se tiče tehnologije, princip je isti - sve ostalo su nijanse. Digitalna tehnologija je dosegla vrhunac, a sada da li kino ima koji zvučnik više, 4DX ili IMAX, to je sve slično. Nama je cilj da pružimo što veću ponudu našoj publici i da vratimo stare običaje. Kino sigurno ima budućnost jer imamo potpisane memorandume sa drugim kulturnim i obrazovnim ustanovama u Zenici, tako da kada djeca dođu na ekskurziju u Zenicu, nakon projekcije filma u Ekranu posjete i Muzej grada Zenice, stadion Bilino Polje i druge ustanove", zaključio je Samardžić u razgovoru za Klix.ba.
